U Muzeju za umjetnost i obrt otvorena je kroz sljedećih mjesec dana izložba najboljeg hrvatskog dizajna u posljednje dvije godine po odabiru višečlanog žirija.
Nagradu za životno djelo dobio je, zasluženo, posthumno, Željko Borčić. O njemu je već izašla i knjižica u izdanju HDD-u, a u prosincu se priprema retrospektiva njegovih djela, tako da dobiva zasluženi hommage. Riječ je i o svojevrsnom ispravljanju nepravde jer ovaj autor posljednjih godina nije toliko bio prisutan u javnosti, barem ne pravilo kontekstualiziran.
Kod Borčića je zanimljivo da je stvarao na dva vrlo različita kolosijeka. S jedne je strane jedan od začetnika nove konceptualne prakse, to se prije svega odnosi na njegov Prvi svjetski psiho-kibernetički superautoportret iz 70-ih i kasnije, eksperimentalnu fotografiju.
Životno djelo
S druge strane, radi na području produkt dizajna, oblikuje ambalaže i oglase za Saponiju, za Lahor i Zirodent te Bajadere, Ledo, pa za duhansku industriju... Grand Prix na otvaranju izložbe preksinoć je dobio projekt Design Destrict Zagreb, koji je osmislila Ira Payer sa suradnicima, te oko zagrebačke Martićeve okupila mnoštvo dizajnera i uličnih umjetnika, sveukupno 100 kreativaca i 30 tisuća posjetitelja, koji su kroz dobar dizajn ispričali i uživali u dizajnerskom pripovijedanju neispričanih priča grada.
U konkurenciji su za Grand Prix bila još dva projekta. Sandro Dujmenović i Marko Hrastovec su, podsjetimo, autori tipografije za Louvre. Riječ je o domaćoj tipografiji koja se nalazi na jednom od najslavnijih svjetskih muzeja, sastoji se od isključivo verzalnih slova ispisanih klasičnom rimskom kapitalom, no suvremene proporcije. Osim njih, i Numen je konkurirao za Grand Prix, prostornim instalacijama Tape, Net i Tube, pokazanim, među ostalim, i u znamenitoj Palais de Tokyo.
Sveukupno je osam kategorija, plus studentske, te su i u tim kategorijama dodijeljene nagrade. Postav izložbe je dojmljiv, no neutralan, siva postolja i obješeni plakati posred prostorije, koji dopuštaju neutralnost, važnu prilikom ovakve izložbe. Većina je radova u izvedbenom kontekstu fantastična, vizualno su na zavidnoj razini.
Problem je, međutim, a toga su i sami vrlo svjesni, revijalnost izložbe koja, doduše, ostavlja prostor za pokazivanje te zavidne razine vizualne pismenosti prisutne posljednjih godina među dizajnerima, međutim, ne ostavlja prostora za drukčije promišljanje dizajna. Temelje je na dosadašnjim izložbama svakako trebalo postaviti, i oni su postavljeni. No, s obzirom na to da postoji već nekoliko događaja koje prikazuju dizajn revijalno, od Dana D nadalje, organizatore treba držati za riječ da će od idućih izložbi postaviti kustosku, problematsku izložbu.
Suradnja
Iako su dizajneri vrlo aktivni u tom pogledu, barem dio njih, od Ive Babaje, Dejana Kršića, Koraljke Vlajo, Ivane Borovnjak, pa nadalje, još nisu riješeni mnogi problemi na ovom području, prije svega se to odnosi na suradnju s državom. No, kako tumači dizajner Mladen Orešić: “u idealno posloženoj državi ne bi trebala institucionalna podrška dizajnu jer bi i sama bila dizajnirana”.
O dizajnu smo, ruku na srce, najviše pisali kada je od Nikole Đureka i suradnika traženo da naprave kompromis u vezi s nagrađenim novim registarskim tablicama za automobile. No, s druge strane, u javnosti su bili prisutni i jednim svijetlim primjerom – možda i najbolji primjeri hrvatskog dizajna, nastali su kao podrška kurikuralnoj reformi Borisa Jokića, i moglo ih se vidjeti na transparentima mnogih prosvjednika okupljenih prilikom tog događaja na Trgu bana Jelačića. Pozitivni su primjeri natječaji za oblikovanje namještaja (Prostoria), proizvodnju Bernardijevih stolica (Era) te natječaj Startasice (Borovo) te oblikovanje luksuznih hotela, total-designa, pa čak i oblikovanja uniformi za osoblje (hotel Adriatic, 3LHD, I-gle). Podigla se, i to znatno, razina tipografije. Mnogi su se dizajneri okrenuli stranom tržištu.
Nadalje, dizajneri imaju najviše razumijevanja od naručitelja iz područja kulture, pa je i najviše prijavljenih radova s ovog područja. Ambalaže je manje, uglavnom su naručitelji tzv. butique klijenti, vinari. Kompromisi s kojima se dizajneri svakodnevno susreću, u agencijskom radu za “prosječnog” potrošača, rijetko su na izložbama. A kriteriji ne bi trebali biti isti za kulturu i komercijalne radove.