PROJEKT GREGORA PODNARA

SVJETSKO PREDSTAVLJANJE UMJETNIKA S OVIH PROSTORA Na izložbu Toma Gotovca u Berlin dolaze čak iz Londona

Među umjetnicima koje ovaj rodom Slovenac izlaže u svojoj galeriji ili na nekom od sajmova su i Julije Knifer, grupa IRWIN, Goran Trbuljak, i Goran Petercol

Na pet minuta hoda od Checkpoint Charlieja, najprometnije turističke točke Berlina, otvorena je izložba Toma Gotovca.

Svežanj starih novina, crno-bijele fotografije performansa na Trgu i Gotovčevi kolaži izloženi su u galeriji Gregora Podnara u Lindenstrasse, prekoputa gorostasne zgrade Axel-Springera, najvećeg njemačkog novinskog izdavača koji, među ostalim, izdaje i Bild s milijunskom nakladom. Neki su doletjeli i iz Londona da vide što je to od Gotovca izloženo u Berlinu, kaže Gregor Podnar, galerist rodom iz Slovenije koji skoro deset godina u svojoj berlinskoj galeriji predstavlja neke od najvećih umjetnika s naših prostora. Na popisu su Julije Knifer, grupa IRWIN, Goran Trbuljak, Goran Petercol, Vadim Fishkin.

Otvorenje na art weeku

U središtu izložbe, priređene u suradnji s Institutom Tom Gotovac, tri su Gotovčeva filma - Kružnica (Jutkevič-Count 1964), Glenn Miller 1 (Srednjoškolsko igralište 1 - 1977) i Glenn Miller 2000 (2000), koje galerist ističe kao izvanredne primjere umjetnikova stvaralaštva. Otvorena je usred Berlinskog art weeka i ostaje otvorena do 5. studenog.

 

S Gregorom Podnarom razgovarali smo u njegovoj galeriji, u ono malo slobodnog vremena što ga je imao između bečkog sajma Viennacontemporary i leta u Moskvu, gdje je otvarao izložbu NSK “From Kapital to Capital” u muzeju suvremene umjetnosti Garage.

Nakon što je u Kölnu diplomirao povijest umjetnosti, Gregor Podnar se vratio u Sloveniju. Od 1994. do 2000. bio je umjetnički voditelj Galerije ŠKUC u Ljubljani. Otišao je kad je poželio otvoriti vlastitu galeriju. - Uvijek je dobro ići naprijed. Osim toga, želio sam producirati umjetnost, a galerija mi daje mogućnosti koje kao kustos nisam imao - kaže. - To je za mene bila prava avantura - ističe. Prvo je 2003. otvorio galeriju u Kranju, dvije godine kasnije preselio ju je u Ljubljanu, a u listopadu 2007. otvorio je drugu galeriju na berlinskoj Lindenstrasse, nedaleko od Židovskog muzeja i Berlinske galerije, jednog od ključnih berlinskih izložbenih mjesta za modernu i suvremenu umjetnost.

- Htio sam u veći grad, da dobijem bliži kontakt s međunarodnim kolekcionarima, onima koji su zainteresirani za umjetnost kojom se mi bavimo - kaže Podnar. No, stvari se mijenjaju i posljednjih pet, šest godina kolekcionari dolaze sve manje. Do prije dvije godine Podnar je vodio obje galerije, u Ljubljani i Berlinu, a onda je slovensku zatvorio. Zbog malog tržišta? Tržišno gledano, ni Berlin ni Ljubljana nisu idealni, odgovara. Nije problem u novcu, objašnjava, nego u kulturnoj klimi. Tu se s njegove točke gledišta tromilijunski Berlin ne razlikuje od Ljubljane s manje od 300.000 stanovnika. - Tamo nema kolekcionara - tumači. U odnosu na London i Pariz, Berlin je, prema njegovu mišljenju, previše zatvoren s obzirom na svoju veličinu.

Kriza i tržište

Gregor Podnar odbija etiketu galerista umjetnika iz istočne Europe. U prvoj fazi, kad te nitko ne poznaje, može ti odgovarati da ti prišiju neku takvu etiketu, ali to, naprosto, ne odgovara istini - ističe. - To nije pitanje geografije, nego umjetničkog konteksta - kaže. Priznaje da radi s umjetnicima koji dolaze iz zemalja koje nisu u žarištu trgovaca umjetninama. I, da - većina ih dolazi s istoka Europe. Ali nije ih uzeo zbog toga, nego zato što su dobri. Na pitanje postoji li još neki umjetnik iz Slovenije, Hrvatske ili Srbije kojega bi volio zastupati, a još nije uspio, odgovara niječno.

U posljednjih 15 godina umjetničko tržište jako se promijenilo, sve se ubrzalo, sve jači je diktat trendova. - Sajmovi su sve važniji. Ne prodaješ više u galeriji, nego na sajmu. Super je ako imaš vlastitu galeriju u gradu koja ima neku svoju publiku, ali većinu ćeš prodati na sajmu - objašnjava. Biznis je postao jako skup, puno se putuje i troškovi rastu. Galeristi su prisiljeni plaćati velike kotizacije za sajmove od 50.000 do 60.000 eura.

Na pitanje je li dobio kakvu financijsku pomoć iz Hrvatske za organiziranje izložbe Toma Gotovca, odgovara niječno. - Nisam. A i zašto bih - kaže. Države bi trebale promovirati dobru umjetnost, neovisno odakle dolazi.

Kako se financijska kriza odrazila na umjetničko tržište? - Trendovi se još brže mijenjaju, a mi radimo na dugi rok. Vratili su se kolekcionari, ne svi, jer puno onih koji imaju novac ulaganje u umjetnost vide kao dobru investiciju. Više slijede trendove, ulažu u ono za što misle da će im vratiti uloženi novac. Pritisak tržišta je ogroman, puno je lakše onima koji su i osobno bogati jer u posao moraš puno investirati - zaključuje.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo