Zašto je naziv 57. Porečkog anala, kojemu ste kustos, “Avanti!”?
- Preuzeo sam ga iz stihova pjesme “Avanti popolo, alla riscossa, bandiera rossa...” koja se pjevala u radničkim, komunističkim i socijalističkim revolucionarnim krugovima Italije, a u Istri bila je potvrda slobodarskim idejama i antifašizmu te zahvala NOB-u koji je Istru vratio matici zemlji. Avanti je sadržan u pojmu avangarda čime se bavi ova izložba.
Koja je danas pozicija umjetničke avangarde?
- Govorimo li o povijesnim avangardama, tada smo u problemu jer nas povijesni revizionisti, ostrašćeni emocijama, žele podučiti kako one nisu relevantne za našu suvremenost. Kažu, potrebna nam je nova društvena i kulturna paradigma.
Je li tako?
- Ne. Revizionisti, kako kaže Boris Buden, “vide našu epohu kroz perspektivu vlastite nevinosti”. Izložba pokazuje da su povijesne društvene, kulturne i umjetničke paradigme itekako važne za razumijevanje naše stvarnosti.
Umjetnici su iz različitih disciplina, likovnost, dizajn, kazalište. Po kojem ste ih ključu birali?
- Želio sam pokazati da su zasade modernizma i umjetničkih avangardi ravnopravne bez obzira na umjetničke discipline, a postupak prevođenja u novi “poetski konstrukt” govori o razumijevanju uloge avangardi kao promotora tehnologije društvenih promjena.
Pozivate se, među ostalim, i na Stilinovićevu ružičastu boju?
- “Roza” koju je koristio bila je izblijedjela crvena. Još od 70-ih svjedočimo zamoru revolucionarnih ideja, potom demontaži socijalističke Jugoslavije. Naša tranzicija u demokraciju rezultirala je vulgarnim kapitalizmom, gubljenjem humanosti i društvenog jedinstva, što najviše trpe građani koji žive od svoga rada. Društvena avangarda se tek traži, a intenzitet “bandiere rosse” iz pjesme bit će sve jači.