Suvremeni Istok dolazi u London, tim sloganom najavljuje se velika aukcija u londonskom Sotheby’su 7. lipnja na kojoj će prvi put na prodaju u toj kući, i na jednoj međunarodnoj aukciji uopće, biti ponuđena djela hrvatskih suvremenih umjetnika. Nakon rigorozne selekcije koju je nadgledala direktorica odjela za Rusku umjetnost u Sotheby’su Jo Vickery odabrani su radovi trinaestero umjetnika iz Hrvatske: Borisa Bućana, Darka Bavoljaka, Vlaste Delimar, Jurja Dobrovića, Marijana Jevšovara, Dejane Kabiljo, Slavka Kopača, Ivana Kožarića, Marijana Molnara, Ivana Posavca, Đure Sedera, Miroslava Šuteja i Svena Stilinovića.
‘Zlatna fotelja’
Početne cijene njihovih radova kreću se u prosjeku od 800 do tri tisuće funti uz par iznimaka. Kožarićev rad “Sfera” ima početnu cijenu od 5 do 7 tisuća funti, a najveća procjena je za “Zlatnu fotelju” u Hrvatskoj manje poznate dizajnerice s bečkom adresom Dejane Kabiljo - 10 do 15 tisuća funti. “Ovo je za njih nova inicijativa koja se bavi proširivanjem profila europske suvremene umjetnosti Istočne Europe za koju smatraju da je još uvijek jako isključena iz međunarodnih tokova i želja im je time se pozabaviti, prvenstveno u cilju proširivanja tržišta”, kaže za Jutarnji izvor blizak aukcijskoj kući.
Za hrvatsku umjetničku scenu, na kojoj ne postoji uhodano, razvijeno tržište umjetnina, naročito kad je riječ o suvremenoj umjetnosti, za koju gotovo ne postoji interes, aukcija u Sotheby’su je svakako zanimljiv i velik događaj bez obzira na njezin ishod. Jo Vickery, koja je na čelu ove aukcije na kojoj će, osim hrvatskih, biti ponuđena i djela umjetnika iz drugih zemalja Središnje i Istočne Europe te Rusije, kaže kako je poslijeratna umjetnost u Hrvatskoj i regiji tek sada pošteno valorizirana kroz niz otkupa najvećih svjetskih muzeja poput Tatea ili MoMA-e. “Vidimo generacijsku smjenu; konzervativni i tradicionalni ukus u regiji polako se mijenja i umjetnost 60-ih i 70-ih godina nanovo se otkriva.”
Tijek selekcije
Ova zapažanje vrlo je indikativno kad ga izgovara netko tko nije dio tržišta umjetnina u Hrvatskoj gdje ipak, kad se pogleda ponuda u galerijama a očito i potražnja, prevladava interes za djelima umjetnika iz prve polovice 20. stoljeća. Poruka iz Sotheby’sa našim galeristima i kolekcionarima ako žele biti dio svjetskog tržišta je jasna - ostavite se Bukovaca i Meštrovića te obratite pažnju na suvremenu umjetnost od 60- ih na dalje.
No kako je uopće tekla selekcija umjetnina kad je riječ o hrvatskim autorima? Sotheby’sov tim na čelu s Jo Vickery imao je i svoje ljude na terenu u Hrvatskoj koji je bio zadužen da osigura i predloži selekciju umjetnina. Kako doznajemo, prvotna lista želja iz Sotheby’sa ne poklapa se s finalnim izborom umjetnika i radova. Tražili su Sanju Iveković, Knifera, Gorgonu, Mladena Stilinovića, Bracu Dimitrijevića, no njihove cijene bile su im previsoke. Riječ je o umjetnicima koji, kako je poznato, već imaju svoje galerije u svijetu koje ih zastupaju, pa tako i cijene - znatno veće od cijena onih umjetnika koji će u lipnju biti ponuđeni na aukciji u New Bondu Streetu.
Vlasta Delimar
Ja imam 40
procjena 4 000 - 6 000 GBP
Murtić i Džamonja skupi
“Njima se ne isplati svoje radove nuditi na aukcijama jer već postižu solidne cijene u inozemstvu i bez toga”, kaže nam jedan od selektora hrvatskih radova. Jo Vickery napominje pak da je stavljen naglasak na umjetnike koji su priznati i javnim i privatnim kolekcijama, ali nisu prisutni na međunarodnom tržištu.
Hrvatski tim, stoga, koncentrirao se na manje razvikane autore na međunarodnom tržištu umjetnina i radove onih umjetnika za koje smo smatrali da bi mogli biti zanimljivi ljudima iz Sothebys’a, a oni, kažu nam, imaju vrlo jasnu sliku što žele a što ne, odnosno što bi moglo biti zanimljivo inozemnim kupcima a što nikako ne može proći. Izbor se kažu prvenstveno vodio željama aukcijske kuće.
“Najprije smo im poslali fotografije mogućih radova za aukciju a nakon što su definirali svoj uži izbor, došli su u Zagreb i na licu mjesta napraviti finalnu selekciju. Ona je pokazala da imaju jasnu sliku što žele ponuditi i za što misle da bi se moglo prodati. Nekih umjetnika i njihovih radova s njihovog popisa nema zato što njihovim radovima trguju strani galeristi i cijene koje oni postavljaju Sotheby’su nisu bile prihvatljive.”
Na konačni izbor umjetnina i umjetnika vrlo moguće da će neki imati primjedbe. Zanimljivo je koga ima, a možda još zanimljivije koga nema, primjerice nema Murtića i Džamonje, vrlo značajnih umjetnika u korpusu hrvatske poslijeratne umjetnosti. Navodno si im ipak bili preskupi da bi se mogli prodati. “Od Sotheby’sa smo početkom veljače dobili zadatak pronaći djela za koja su bili zainteresirani, ali i predložiti im ona za koja mislimo da bi se mogla uklopiti u njihovu osnovnu ideju. Bili su u potrazi osobito za razdobljem od 1960-ih do početka 1990-ih, za djelima koja sada imaju kako povijesnu, tako i umjetničku i estetsku vrijednost”, kažu nam hrvatski selektori.
Ivan Posavec
Zagreb, 1981.
procjena 800-1200 GBP
Početna ideja
Kako su imali kratak rok, koncentrirali su se da ponude jedan presjek suvremene umjetnosti na našim prostorima i umjetnike koji bi se kvalitetom i stilski uklopili u početnu ideju koju su zacrtali u Sotheby’su, a koja je uključivala i realnu početnu cijenu radova. Neke umjetnine ponudile su galerije, a ostale su prikupljene od umjetnika i iz privatnih kolekcija. “Rukovodili smo se idejom da radovi budu kvalitetni, ali ne preskupi i po mogućnosti da se na ovaj način neki umjetnici plasiraju na europsko tržište.”