VJENCESLAV RICHTER

U PALAČI U BRUXELLESU OTVORENA IZLOŽBA ČUVENOG HRVATSKOG ARHITEKTA O njegovom paviljonu za Svjetsku izložbu 1958. i danas se priča

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 05.03.2020. u 09:14

Expo 1958.: Richter je bio i autor Jugoslavenskog pavijona, zapaženog i u međunarodnom tisku

U Palači lijepih umjetnosti Bozar u Bruxellesu, a povodom hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, jučer je otvorena izložba Vjenceslava Richtera sa stotinjak radova ovog autora. Naziv je izložbe “Svijet kao paviljon. Vjenceslav Richter u Belgiji”.

Kustosi izložbe su Vesna Meštrić, koja je svojedobno u Muzeju suvremene umjetnosti priredila sjajnu Richterovu izložbu i ponudila nam novo čitanje njegova opusa te Iwan Strauven i Francelle Cane iz Bozara.

Podsjetimo da u Bruxellesu, inače, postoji građevina koju je ostvario Richter. Bilo je to za nastup Jugoslavije na Svjetskoj izložbi 1958. godine i ubraja se među značajna ostvarenja hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Gotovo u cijelosti sačuvan u izvornom stanju, za razliku od većine izložbenih paviljona koji su po završetku izložbe demontirani i uklonjeni, Richterov je paviljon jedan od rijetkih koji je dobio novu namjenu. Otkupljen je za potrebe katoličke škole Sint-Paulus College te je od početka šezdesetih s minimalnim preinakama sve do danas u funkciji i ima status zaštićenog spomenika kulture.

O paviljonu je svojedobno Jasna Galjer napisala i knjigu. EXPO u Bruxellesu bila je prva poslijeratna izložba tog formata i vidjelo 42 milijuna ljudi. Prema prvoj  koncepciji, paviljon je trebao biti ovješen na središnjem 70-metarskom stupu koji je dolje završavao na vodenoj površini, a nosila ga je čelična mreža, međutim, kako se pokazalo, taj je projekt bio neostvariv pa se išlo na nešto manje radikalnije rješenje. Unatoč tome, paviljon je bio poprilično zapažen na međunarodnoj razini.

Na izložbi u Bruxellesu mogu se pogledati i njegovi utopijski projekti, za višemilijunski grad Heliopolis u kojemu bi stanovnici paralelno radili i stanovali pa tako ne bi trošili vrijeme za putovanja, potom za život na Savi, na umjetno izgrađenim otocima. Kao i nacrti za Predsjedničke dvore, Vilu Zagorje, čiji je koautor), pa Nacionalni muzej u Alepu u Siriji...

Izdvajamo