Mladi umjetnici, oni u naponu snage, kad požele mijenati svijet i povijest umjetnosti, kad dižu estetske i političke revolucije, obično pišu manifeste.
U dvadesetom stoljeću stalno se nešto novo započinjalo, i na skoro svakom je početku bio poneki manifest.
Na kraju stoljeća beogradski je pisac Vladimir Pištalo tome u čast napisao knjigu Manifesti, s kojom je umjetnički proglas digao na razinu književnoga žanra. Manifeste su pisali uvijek oni koji su započinjali.
Pismo Aleksandra Srneca ima snagu i oblik manifesta. Napisao ga je na kraju svoga životnog i umjetničkog puta. Svaka rečenica u tom pismu jedan je signal, jedan protest i uputa kako bi ubuduće trebalo biti.
Kakva bi se umjetnost trebala stvarati i kako bi se ljudi prema umjetnosti trebali odnositi.
Velika je to stvar, umjesto testamenta, za sobom ostaviti manifest. M. J.
