Damir Očko, jedan od istaknutijih domaćih suvremenih umjetnika respektabilne međunarodne karijere, predstavit će svoje video-radove na samostalnoj izložbi u Montrealu, koja se otvara 11. veljače u Centru za suvremenu umjetnost Dazibao.
Izložba prikazuje njegova četiri filmska rada, 'The Moon shall never take my Voice' iz 2010. godine, 'SPRING' i 'We saw nothing but the uniform blue of the Sky' iz 2012. te 'TK' iz 2014.
Vizualno dojmljiv rad Damira Očka formalno i tematski istražuje što se događa tijekom prelaska jednog jezika u drugi, od zvuka do slike, od ritma pjesme do ritma tijela, promišljajući ljudsko tijelo kao politički subjekt.
Njegovi video-radovi suprotstavljaju glazbu, slike i performanse, suočavajući tijelo s njegovim ograničenjima, te spaja ono što djeluje nespojivo i stvara složenu mrežu odnosa, najavljeno je na stranicama Dazibao centra.
Ističe se da se u latentnom nasilju njegova rada ne može se ne vidjeti refleksiju na današnje stanje u svijetu, 'u kojemu se ispod površinske mirnoće skriva zabrinjavajuća nestabilnost'.
Kao jedna od konstanti Očkova stvaralaštva izdvaja se što niti jedan element ne dominira, odnosno podjednako se čuje i vidi svaki dio cjeline, a što se i samo može doživjeti kao politička gesta.
Izložba počinje radom 'The Moon shall never take my Voice', u kojemu gluha žena znakovnim jezikom 'recitira' tekstove koji govore o tišini - one Gustava Mahlera i Johna Cagea, te treći inspiriran Neilom Armstrongom. Njezina izvedba naglašava se glazbom koju ona ne čuje, ali je u savršenom skladu s njezinom gestikulacijom
SPRING je pjesma, glazbeni broj i filmska kompozicija koja istražuje koncept otpora i ugnjetavanja, a 'We saw nothing but the uniform blue of the Sky', s crno-bijelim scenama plaže u kontrastu s neobičnim slikama toplih tonova, opisuje tri metode signalizacije - svjetlom, dimom i zvukom.
Rad 'TK', koji je premijerno bio predstavljen, u Grazu, prikazuje drhtanje ljudskog tijela u dva slučaja - zbog Parkinsonove bolesti te zbog izloženosti ekstremno hladnim uvjetima, čime umjetnik propituje odnos prema kontroli u društvenom kontekstu i potrebi da se ona zadrži do maksimuma.
Izabrani radovi potenciraju Očkovu preokupaciju glazbom, zvukovima, ljudskim glasom, govorom te njihovim poetičkim i političkim potencijalom.
Damir Očko (1977.) predstavljao je prošle godine Hrvatsku na bijenalu u Veneciji, izložbom 'Studije drhtanja - Treći stupanj'. U posljednjih se desetak godina afirmirao na domaćoj i inozemnoj sceni, video-radovi, filmovi, poezija i djela na papiru izlagani su mu u Dublinu, Grazu, Parizu, Salernu, Dusseldorfu i drugdje, a njegova se djela nalaze u mnogim svjetskim javnim i privatnim zbirkama.
Centar Dazibao posvećen je širenju suvremene umjetničke prakse, kroz fotografiju, multimediju, video i film, a od osnutka 1980. organizirao je više od 400 događanja, od izložbi i performansa do promocija, koncerata i susreta s umjetnicima. Očkova izložba ondje bit će otvorena do 9. travnja.