Kipar Ivan Fijolić, široj javnosti možda najpoznatiji po spomeniku Bruceu Leeju, za svoj je diplomski rad, sada je već od toga prošlo neko vrijeme, napravio “Okršaj”.
Prikaz je to sukoba dvojice kauboja. I jedan i drugi zapravo su umjetnikov autoportret. Ovaj je rad izložen na ulazu u Laubu i iz Laubine je kolekcije. No u skladu s novim mjerama, duhovito je između ovih kauboja stavljen natpis da se moraju pridržavati metra i pol razmaka. Na ulazu je, također, i skulptura na zidu, koja pokazuje srednji prst. Rad je to Nike Radić, iz šireg ciklusa koji je obuhvaćao više gesti. Za potrebe sinoć otvorene izložbe, odabrali su jednu od njih. Ciklus se, podsjetimo, zvao “Za Cocteaua”.
Priča o “rogu izobilja”
Od četvrtka se u Laubi, naime, može pogledati nekoliko izložbi. Jedna su umjetnine iz Laubine kolekcije, druga su aktovi, a treća nosi naziv “Kakve veze imaju Kožul i Kožarić”. Izložba koja povezuje Kožarića i Kožula također je iz Laubine kolekcije. Naslanja se na priču kako je poznati umjetnik, a skoro će mu početkom lipnja devedeset devet godina, kupio rad Kristijana Kožula “Rog izobilja”.
Izvana je kičasti rog, simbol gostoprimstva i obilja, načinjen od keramičkih posuda za cvijeće, prekrivenih motivima cvjetnih košarica, bijelih kugli i zlatnih perla. No iznutra je posve zatvoren. Kožarić je Kožula u jednom trenu proglasio svojim nasljednikom, a Kožul nam je u jednom intervjuu rekao, “da je poveznica, ukoliko bi ju trebao tražiti, ovog rada s Kožarićem, humor”. U dijelu izložbe posvećenom dijalogu dvojice umjetnika nalazi se i više Kožarićevih autoportreta s izduženim nosom. Nastali su šezdesetih godina i svi gledaju prema ostalom dijelu izložbe.
Nalazi se na ovoj izložbi i još jedan “Rog izobilja”, no drukčija varijanta, ova je iz Laubine kolekcije. Kako govori Tomislav Kličko: “Kožarić se znao mijenjati za svoje radove, no koliko mi je poznato, ovo je jedini rad koji je kupio. Želio sam ga kupiti i ja, no kada sam vidio da je Kožarić u igri, naravno, povukao sam se. Pa sam kupio jednu drugu verziju od Kožula, koji je inače jedan od meni najdražih suvremenih umjetnika”.
Kožarićeve deklaracije
Na izložbi je i “Fićo” Ivana Kožarića: “To je originalan rad, kupio sam ga u ateljeu. Sada ih ima pun kufer, ispali su iz kamiona bez mame i tate.” Izložene su i tri Kožarićeve deklaracije: “Sretan sam da sam sretan”, “Presretan sam da sam sretan”, “Oduševljen sam da sam sretan” poznati umjetnik ispisuje rukopisom i s ponekom greškom. Dio izložbe koji se odnosi na samu kolekciju zove se “Iz spremišta”.
Iz kolekcije je još i prikaz Isusa poput Supermana, rad Ivana Fijolića, skulptura divovskog M&M bombona Plamena Dejanoffa, bugarskog umjetnika sklonog pop artu, potom, “Slike za svakodnevnu potrošnju”, rad s početka 2000-ih, kojim se afirmirao David Maljković, prizori umjetnika kako spavaju, koje portretira Zlatko Kopljar. Među autorima koje je Kopljar snimio mahom su konceptualni umjetnici: Vlado Martek zaspao je za stolom, danas pokojni Boris Demur u krevetu uz brdo knjiga, pa pokojni Gotovac...
Dimitrijević i Tolj
Izložen je i rad, nedavno restauriran, iz serije “Slučajni prolaznici” Brace Dimitrijevića, radovi Eugena Fellera, Milivoja Bijelića, Kate Mijatović... Rad Slavena Tolja sastoji se od nekoliko televizora. Videom je umjetnik snimao klapu kako pjeva “Da te mogu pismom zvati”. U visini svakog od članova klape postavio je osam televizora.
Treća, pak, izložba, u dijalogu ima radove Stanka Abadžića iz ciklusa “Miris žene” i Lorne Kijurko iz ciklusa “Živost”. “Željeli smo usporediti aktove jednog starijeg, ozbiljnijeg gospodina, erotomana iz praške škole fotografije, s radovima umjetnice mlađe generacije, na kojima se vidi dijalog s aktovima iz ženske perspektive”, otkriva Kličko.
Ova je umjetnica i modna fotografkinja prvu samostalnu izložbu imala prije par godina u Rovinju. Samoinicirana serija umjetničkih aktova “Živost” i dalje je u nastanku, a zagrebačku premijeru doživjela je upravo u Laubi.