Neobični likovi, najčešće smješteni u prostor u kojemu prepoznajemo ili obrise napuštenog industrijskog pejzaža ili predgrađa gradova s visokim, anonimnim zgradama, estetika trash horor filmova, zombiji... Zatim, dramatičan stil dodatno potenciran snažnim, crnim konturama, odlika su prepoznatljivih plakata za koncerte u Močvari Igora Hofbauera. Petnaesta obljetnica kluba Močvara među ostalim slavi se i izložbom u Kuli Lotrščak, koja je popratni dio Bijenala ilustracije u Klovićevim dvorima.
Američki strip
Močvara je danas zagrebački klub s vrlo vjerojatno najjačim vizualnim identitetom (uz Sirup), još od osamdesetih - Kulušića i gitarista s crvenim rogovima Danijela Žeželja - te je izložba ovim povodom dobro došla. Osim Hofbauera, plakate za Močvaru rade i Darko Kujundžić, Slobodan Alavanja, Danijel Sikora, Tomislav Vranić...
No, Hofbauerovo je ime gotovo pa sinonim. “Korist” je obostrana. Iako je s punim pravom hvaljen njegov strip “Zatvorske priče” (Otompotom), ovaj se autor upravo zahvaljujući suradnji s Močvarom može ubrojiti među neke od važnijih suvremenih vizualnih umjetnika u Hrvatskoj. Danas, njegove su ilustracije u knjizi “Umjetnost suvremenog rocka” Paula Grushkina i Dennisa Kinga. Nekoć, njegova je inspiracija bio američki strip, ponajviše RAW i Charles Burns, ali i dječja enciklopedija “Svijet oko nas”.
Vlastita perspektiva
Nije, u stvari, teško pronaći poneku poveznicu i s plakatom “Žar ptica” Borisa Bućana, crno-bijelom pticom u crvenim štiklama, s pozadinom od zelene vlati trave, radom autora koji je utjecao na Hofbauera. Kao i utjecaj filmova Fritza Langa, horora Georgesa Franjoua “Oči bez lica” te “Werckmeisterovih harmonija” Bele Tarra.
Promatrajući, nadalje, građevine na njegovim plakatima, nije teško zaključiti kako je Hofbauer odrastao u jednom od nebodera u Novom Zagrebu. Svirao je u mlađim danima bubnjeve.
Na njegovim su plakatima likovi svaki u vlastitoj perspektivi, ponekad su povezani zajedničkom naracijom, no to nije nužno.
Warhol i zepelin
Na plakatu za “Figli di Madre Ignota” majmun gleda kroz teleskop, a prizor koji će ugledati jest gigantska glava muškarca s povećim brkovima, pretvorena u balon; tražiti sakrivenu simboliku u priči, uzaludan je posao.
Ima u njegovom vizualnom repertoaru i Warhola s bijelom perikom (Bambi Molesters), i ljubomornih muškaraca koji promatraju kroz prozor ženu koja pleše s kosturom, i čudovišta iz jezera koje riga vatru prema nekom zepelinu (Let 3), i palmi, i mađioničara koji pili sanduk za ženom dok u pozadini jasno stoji riječ horor (Blurt, jedan od njemu omiljenih bandova iz Močvare), gorile koja drži klauna za uši...
Na Bijenalu i Bašić, Torjanac, Tomić...
Zdenko Bašić, Tomislav Torjanac, Tomislav Tomić, Ivana Guljašević, Marsela Hajdinjak, Dubravka Kolanović, Ivan Gregov, Manuela Vladić-Mašturko... danas nam se njihova imena čine kao stvar opće kulture, no mnoge od njih bolje smo upoznali upravo zahvaljujući kustosici Koraljki Jurčec Kos i Bijenalu ilustracije kojemu je ovo peto izdanje (svake druge godine izlažu pobjednici Bijenala na samostalnoj izložbi).
Ako je suditi po izložbi, najbolja ilustracija pobjegla je u svijet dječje književnosti, uz rijetke iznimke. Ove godine izlažu ilustratori iz Irana.