POZNATA FOTOGRAFKINJA

VLADIMIRA SPINDLER UPRAVO SNIMA DOKUMENTARAC O TROKUTU Još jučer mi je rekao da će živjeti do 85. godine, a drugi dan ga više nije bilo

AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 05.09.2018. u 10:27

  • Vladimira Spindler, Ivan Posavec i Trokut u zajedničkom druženju

     

    Fotografkinja Vladimira Spindler, koja upravo ovih dana snima film o Vladimiru Dodigu Trokutu, neki dan mi je poslala dvije fotografije sa snimanja filma, na kojima su ona, Trokut i fotograf Ivan Posavec: “Još jučer mi je Trokut rekao da će živjeti do 85. godine i veselila sam se da ću biti s njima još toliko godina”, napisala je.

    Nije dočekao 85.

    Preksinoć je, priča za Jutarnji, bila kod Trokuta zadnji put. “Proveli smo zajedno četiri sata. Bilo nam je divno. Nisam ponijela kameru. Družili smo se. On je pio kavu, ja sam pila čaj. Pričao je o mami i tati, o njihovoj smrti”. Je li nešto slutio ako je pričao o smrti? “Ne bih rekla, nije mi se tako činilo. Bio je vitalan, brzo je hodao, kako smo počeli snimati film, bilo je sve više stvari koje su ga ponovno interesirale.”

    Potraga za mačkom

    Film Vladimire Spindler o Trokutu nastaje za Akademiju dramskih umjetnosti, u klasi njezina mentora Nenada Puhovskog. To je ujedno i njezin drugi film, nakon vrlo uspješnog “Mama, zašto plačeš?” Radila je na njemu zadnjih par mjeseci, iako je to planirala već tri godine: “Prije tri godine sam mu prišla s idejom, i odmah se složio. Kad sam nazvala prije pet mjeseci, javila mi se Branka, njegova djevojka posljednjih osam godina, njegova desna ruka i njegova učenica, i ona mi je rekla da je odmah pristao.”

    Krenuli smo zajedno dogovarati koncept, kako će sve to skupa izgledati, kako ću ga prikazati”, priča i nastavlja: “Postali smo prijatelji. Znala sam mu prije spavanja poslati poruku Laku noć ili neki prijateljski znak privrženosti.”

    O njihovom odnosu govori i nedavna anegdota: “Rijetko je izlazio u posljednje vrijeme iz stana u Tomašićevoj ulici. No, izgubila mu se mačka i zajedno smo je krenuli tražiti. Napravila sam plakate koje smo lijepili po stupovima, a nakon tri dana smo i pronašli mačku. Bio je sretan.”

    Zadnja scena

    Zajedno su prije nekoliko dana išli i kod Ivana Posavca: “Trokut me pozvao jer su nešto zajedno radili. I to sam druženje dokumentirala u filmu.”

    Je li snimila do kraja? “Zapravo mi nedostaje samo zadnja scena, ona u kojoj me pušta u jedan prostor koji mu je zadavao bol, i u koji me nije pustio tijekom snimanja, odbijao je to. Film će pokazati moju viziju ovoga umjetnika”, kaže.

    Vladimira Spindler, Ivan Posavec i Trokut u zajedničkom druženju

     

    Izdvajamo