U sklopu Kulturno-umjetničkog centra Travno organiziran je Festival likovne umjetnosti koji su nazvali inFLUence, a na izlaganje je pozvano dvanaest likovnoj publici dobro poznatih umjetnika. U doba koronavirusa može se čitati dvosmislenost ovog naziva, naročito jer se na izložbu pozivalo velikim slovima FLU unutar riječi, no ona je posve slučajna.
Naime, naziv, osmišljen ranije, preispituje pitanje utjecaja, moći u umjetnosti. Kustose izložbe zanima odnos moći između centra grada i periferije, odnosno, koliko će ljudi doći u centar grada na neku izložbu, a koliko na, uvjetno rečeno, periferiju, koliko god umjetnici koji izlažu na periferiji bili priznati, utjecajni, nagrađivani. I da je izložba, pri tom, još i besplatna. Ispao je, doduše, loš tajming za ovaj pokus, teško da će ljudi baš hrliti na izložbu. Ipak, preksinoć je na otvaranju bilo možda i stotinjak ljudi.
Mladi kustos
Jedan od radova koji se mogu pogledati na izložbi u Travnom, iako nastao još prošle godine, gotovo pa vizionarski interpretira kako će se moći promatrati izložbe. Naime, jedan od najzanimljivijih slikara hiperrealista (iako on sam, doduše, ne voli taj naziv), Stjepan Šandrk, na slici nazvanoj “Selfie” pokazuje čovjeka sa skijaškom maskom na licu i s podignutom maramom oko usta, dok promatra umjetnine u muzeju. Danas je većina europskih muzeja i galerija, ionako, zatvorena. Da nisu, upravo bismo tako po svoj prilici i promatrali umjetnine.
Šandrk je, podsjetimo, umjetnik koji svojim slikama, nastalim posljednjih godina, preispituje odnos publike i umjetnosti, postavlja pitanje koliko se umjetnost u današnje vrijeme približava spektaklu, slika među ostalim ljude koje slikaju selfie pred poznatim umjetninama, bilo domaćih bilo stranih autora, postavljajući pitanje koliko, dok sami sebe snimaju pred tim umjetninama, uspijevaju uistinu konzumirati umjetnost.
Radove je za izložbu birao slikar mlađe generacije Luka Kušević Radaković. Zajedničko im je, tumači se uz izložbu, da imaju agilnost duha, neovisno o godištu umjetnika, potrebu da neprekidno istražuju i da su priznati.
Iako prevladavaju umjetnici mlađe generacije, izlažu se djela i nekoliko umjetničkih veterana. Miro Glavurtić najstariji je od njih, rođen je 1932. godine i jedan je od začetnika beogradske skupine nadrealista Mediale. Njegova se izložba, podsjetimo, nedavno mogla pogledati u Galeriji Forum, a na ovoj je izložbi pokazan jedan njegov nadrealistički crtež. Ivan Posavec, doajen fotografije, izlaže fotografiju “Ribič”, motiv čovjeka s golemom ribom, prizor iz svakodnevice. Ivica Plavec, arhitekt i umjetnik, svoj je rad napravio na limu.
Predavanja
Grgur Akrap jedan je od najboljih slikara mlađe generacije, a izložen je njegov rad iz ciklusa “Neki drugi svijet”. Pavle Pavlović izlaže triptih čija je tema čovjek s posebnim moćima. Od Manuele Pauk, koja je u svojim dvadesetim godinama, inače je jedna od najzanimljivijih mladih kiparica, može se pogledati skulptura svinje-koze. Od mladih slikara, u svojim dvadesetima, pak, ističu se Jurica Pušenjak i Tara Beata Ratz.
Održana su i predavanja, Feđa Gavrilović govorio je “Kako preživjeti u umjetnosti bez većih posljedica za sebe i okolinu”, a Anita Ruso kako “Biti kritičar/n u oskudnim vremenima”.