Pet žena radi na izložbi “Zagreb, grad umjetnica: Djela hrvatskih umjetnica od kraja 19. do 21. stoljeća”, koja se 5. veljače otvara u Umjetničkom paviljonu.
Prvi je to ovako sveobuhvatan prikaz žena umjetnica tijekom povijesti.
Idejna je začetnica Jasminka Poklečki, kustosice su Iva Radmila Janković, Ljerka Dulibić i Ivana Mance, a arhitektica Morana Vlahović.
Rad Milene Lah
- Na ideju sam došla radeći na kritičkoj retrospektivi Naste Rojc. Istražujući, “družeći” se tih nekoliko godina intenzivno s Nastom, zaintrigirao me je dodatno taj pojam “ženskog” slikarstva, “ženske” umjetnosti, kao i Klub likovnih umjetnica, čije su osnivače bile Nasta Rojc i Lina Virant Crnčić... I došla sam na ideju kako bi trebalo prirediti izložbu posvećenu samo umjetnicama od, kolokvijalno govoreći, prošlosti do sadašnjosti - kaže Jasminka Poklečki.
Rad Vere Josipović
Društvena klima
- Ovoj je ideji išla u prilog društvena klima: riječ je, dakako, o brojnim problemima s kojima se žene susreću, nažalost, i u 21. stoljeću - od seksualnog iskorištavanja i maltretiranja, do poslovne i svake druge neravnopravnosti. U međuvremenu se u SAD-u dogodio pokret #MeToo, a kod nas #spasime, kao i nekolicina tužnih događaja u kojima su žene bile žrtve. Kroz ovu izložbu, organizirajući panel-diskusije, progovorit ćemo o problemima umjetnica, ali i žena općenito, na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća - dodaje Jasminka Poklečki.
Rad Vere Fischer
Ljerka Dulibić, kustosica Strossmayerove galerije, kaže kako je obuhvaćeno široko razdoblje, pa su se kustosice podijelile u tri područja. - Moje je područje druga polovica 19. stoljeća te početak 20. stoljeća - kaže Dulibić. - To je vrijeme kad su se žene teško ostvarivale u svojim profesionalnim karijerama. Njima su bili omogućeni školovanje, specijalizirani tečajevi, posebni programi, na Akademiji su bile ravnopravne. No, nije dovoljno završiti školu da bi netko bio relevantan u profesionalnom smislu.
Rad Sonje Kovačić Tajčević
Nakon Drugog svjetskog rata odnos prema umjetnicama ipak se mijenja. - Prvi put ženama se omogućilo da studiraju na likovnoj akademiji u punopravnom programu. Razvija se cijela infrastruktura koja i ženama osigurava profesionalno bavljenje umjetnošću - govori Ivana Mance, zadužena za poslijeratno razdoblje. - Među jakim ženama slikaricama koje se javljaju pedesetih godina je i Vera Josipović. Zatim su tu i Melita Bošnjak, Miranda Morić, Vesna Sokolić, Mila Kumbatović i druge.
Rad Goranke Vrus Murtić
Nestanak sa scene
No nisu sve poznate u široj javnosti. - Da, nisu dio modernističkog kanona u povijesti umjetnosti. No iduća generacija umjetnica, koja starta šezdesetih, u javnosti je itekako prisutna; tu su umjetnice kao što su Nives Kavurić Kurtović i Biserka Baretić - ističe naša sugovornica.
Specifičan problem nestanka umjetnica sa scene najviše dolazi do izražaja osamdesetih, kad ih je, u vrijeme Nove slike, bilo najviše.
- Pokazujemo radove žena koje su se radi drugih obaveza morale odreći svoje profesionalne karijere. Nina Ivančić, jedna od osnivačica tog pravca, Nove slike, kasnije nastavlja djelovati “ohlađenim rukopisom” kontinuirano i uspješno. No, mnoge od njih nestale su sa scene. Najčešće zbog drugih obaveza, koje, dakako, uključuju i obiteljske.
Rad Nine Ivančić
Kako se Radmila Iva Janković bavi suvremenom umjetnošću, pitamo je ima li autorica koje su u svojem radu osvijestile “žensko pitanje”. - Rad Nike Radić upravo govori o fiktivnoj umjetnici koja je djelovala u vrijeme Gorgone i Novih tendencija te na duhovit način detektira prazninu, tu jednu rupu koja postoji u hrvatskoj umjetnosti. Sanja Iveković prva je počela govoriti o rodnim pozicijama te osvještavati stereotipe o ženskom identitetu.
Prva je u umjetnost uvela feministički diskurs, ali istražuje i koliko se poimanje žene uvjetuje i medijski, i njezin izniman doprinos nije bez razloga međunarodno prepoznat. Uz nju, svakako moram spomenuti Vlastu Delimar, također radikalnu umjetnicu, koja je s načelno suprotne pozicije hrabro stupila na scenu svojim golim tijelom, rušeći do danas predrasude o ženskoj seksualnosti.
Rad Ljerke Šibenik
Kad je riječ o postavu, arhitektica Morana Vlahović kaže da je postojeće zidove paviljona obojila nijansama zemljanog spektra, čime se ostvaruje “jedinstvena koloristička podloga za smirivanje sveopćeg šarenila kod radova velikog vremenskog raspona i tehnika - od ulja do holoprojekcija, unutar historicističke kuće koja je šarena sama po sebi”.