Koncem prošlog tjedna, praćen velikim iščekivanjem, ne samo u njegovoj Francuskoj, već u cijeloj Europi, čak ponešto i šire, izašao je novi roman Michela Houellebecqa, naslovljen “Sérotonine” (“Serotonin”). Francuski izdavač Flammarion u prvom je izdanju tiskao 320.000 primjeraka, više od šezdeset puta veću broju no što iznosi prosječna naklada u toj zemlji.
Knjiga ovog tjedna izlazi na njemačkom, španjolskom i talijanskom, engleski prijevod bit će objavljen u rujnu.
A 62-godišnji Houellebecq je prije nekoliko dana za svoj doprinos francuskoj književnosti iz ruku predsjednika Macrona primio Légion d’honneur, najveću francusku nacionalnu nagradu.
Globalno znan po romanima koji gotovo uvijek govore o propadanju zapadnog svijeta, u kojima mizogini muškarci, uskraćeni za ljubav, život popunjavaju usputnim seksom, alkoholom i tabletama za umirenje, za dio čitatelja i javnosti Houellebecq je pisac skromnih mogućnosti, tek snalažljivi, komercijalni provokator i predvidljiv, dežurni cinik, dok ga drugi pak drže gotovo pa nekom vrstom “književnog proroka”, autora čije ideje kratko po objavljivanju uprizori sam život. Houellebecqa i njegove sredovječne muške likove doživljavaju kao zastrašujući prognostičare nacionalnog raspoloženja i globalnih opasnosti. Ovaj put, zadovoljno pišu kritičari, kao da je predvidio Žute prsluke, pokret i prosvjednike koji se već dva mjeseca, nezadovoljni socijalnom i fiskalnom politikom Emmanuela Macrona, okupljaju na ulicama Francuske.
Mali pokolj
Novi roman, ovom autoru sedmi po redu, govori o inženjeru agronomije (spomenimo uzgred da je i Houellebecq davno diplomirao upravo agronomiju), koji se vraća u svoju provinciju u Francuskoj, mjesto devastirano globalizacijom kojem nije išla na ruku francuska poljoprivredna politika. Duboko depresivan, četrdeset i šest godina star glavni junak, nazvan Florent-Claude Labrouste, drži, među ostalim, da je feminizam kriv za ono što naziva smrću Zapada. “Tako umire civilizacija, bez opasnosti ili drama, izložena vrlo malom pokolju”, kaže na jednom mjestu Labrouste dok proživljava privatnu i poslovnu krizu.
Naslov “Serotonin” aluzija je na antidepresive koje uzima ne bi li se mogao hrvati s krajem braka i poslovnim problemima.
Bivšu suprugu, ženu koja ga je ostavila nakon što je otkrila da joj je nevjeran, odlazi potražiti u svoju rodnu Normandiju. Za tog će boravka u Normandiji sresti otpuštene tvorničke radnike i lokalne poljoprivrednike koje loša agrarna politika vodi u očaj i samoubojstvo. U romanu govori da je to što se zbiva u Francuskoj zapravo veliki, tajni plan za čišćenje sela ne bi li se zadovoljile europske strukture …, ljudi nestaju bez da o tome govore mediji, o tome se, zavjerenički, šuti.
U “Serotoninu”, opisujući današnji svijet, prati i političare, one koji se redom ne zalažu za interese vlastitih birača, ali se zato žučno bore i uvijek su spremni ustati u obranu slobodne trgovine.
Francuski magazin L’Obs piše o “Serotoninu” kao o “prekrasnom djelu beskonačne tuge”. Njemački Die Zeit zakljujučuje da Houellebecqa treba shvatiti ozbiljno, pišu da su odavno vidjeli “antiliberalna uvjerenja najvećeg živućeg francuskog autora” kao književno pogonsko gorivo.
Euroskeptik Houellebecq u svojim istupima upozorava da bi Francuska trebala napusti euro. Muslimane proziva kao “problem Europe” i govori da bi bitno bilo bolje da se vrati moć Katoličke crkve. U nedavnom eseju u američkom Harper’s Magazinu afirmativno je pisao o politici Donalda Trumpa, hvalio njegovu protekcionističku trgovinsku politiku, naziva ga doslovce “jednim od najboljih američkih predsjednika”.
Politički stavovi
Njegov roman prije netom objavljena “Serotonina”, “Pokoravanje”, govori o Francuskoj u kojoj, nakon što je 2022. dobila muslimanskog predsjednika, vlada šerijatski zakon. “Pokoravanje“ je izašlo nepsoredno prije no što su u siječnju 2015. teroristi napali parišku redakciju Charlie Hebdoa i ubili dvanaestero ljudi, uključujući i Houellebecqu bliskog prijatelja. Ne treba ni spomenti da je roman odmah završio na vrhu najprodavanijih, na koncu je prodano 800.000 primjeraka na francuskom, više od pola milijuna u Njemačkoj...
Nakon te knjige, a i zahvaljujući njegovim političkim stavovima, Houellebecq je postao rado spominjan autor među desno orijentiranim političarima. Uvijek kontroverzan, s temom za koju zna da ne može proći nezapaženo, dapače da će visoko stimulirati emocije čak i onih koji zapravo književnost ne čitaju, svojim romanima i stavovima redovito izaziva reakcije, na sebe često navuče bijes književno obrazovanije publike i lijevo orijentirane javnosti, koliko i odobravanje političke desnice.
U romanu “Elementarne čestice” bavio se genetskim inženjeringom i kloniranjem. Velika medijska vidljivost pratila je i “Platformu” u kojoj piše o seksualnom turizmu i terorizmu, a koja je objavljena godinu dana prije bombaških napada na Baliju 2002.
Autori je i romana “Širenje područja borbe” te “Mogućnosti otoka”. Rođen je na Réunionu, prekomorskom departmanu Francuske, otoku u Indijskom oceanu. Među ostalim, živio je i u Alžiru, Irskoj i Španjolskoj.