Zašto ljudi vjeruju teorijama zavjere, čak i kad su najbesmislenije? Zato što im daju osjećaj važnosti.
Vjerovati da znaš nešto što drugi ne znaju ili u što ne vjeruju da postoji, u čovjeka budi osjećaj posebnosti, osjećaj da vrijedi više. Čovjek sanja da bude porobljen, rekli bismo. Svjetski moćnici rade mu o glavi! O njegovoj maloj, tako ispravnoj i toliko dragocjenoj pojavi, kuju se zavjere nesaglediva opsega. Njega žele čipirati, ozračiti, obilježiti, oduzeti mu um, sredstva za život, slobodu misli.
Ima i ljudi iz kojih, jednostavno, “zlo mora izać’”, i koji o svijetu i ljudima misle jednako mračno koliko su mračne teorije zavjera u koje vjeruju. Zato i ne mogu pojmiti da bi se svijet upravljao nekakvim drugim silnicama.
Teorija zavjere svijet uvijek pojednostavljuje, uvijek je koncipirana kao crno-bijela konstrukcija nevidljivih sila, pri čemu je jasno da su na jednoj strani snage dobra (mali ljudi), a s druge strane snage zla (gospodari).
Teoretičari zavjere rado se pozivaju na znanost, premda jest jedino čemu se opiru - znanstvena metoda i znanstveno mišljenje.
Kako se čini da u nas popušta neposredna opasnost prvog vala pandemije, tako teoretičari zavjere postaju sve bodriji i sve drskiji. Prvih su se tjedana, kako smo pisali, umirili poput bubica, no kako dani prolaze, sve glasnije se javljaju s raznih strana. Za njih virus, ako i postoji, jest djelo opasnih kineskih urotnika, koji žele razoriti Zapad, ili je djelo opasnih zapadnih bogataša, koji žele razoriti sve e da bi zavladali svima. Virus također šire odašiljači za petu generaciju mobilne telefonije, a vakcina za kojom se traga jest otrov kojim će nas zauvijek onesposobiti kao slobodna bića.
Teoretičar zavjere uvjeren je da eto rade o glavi upravo njemu, da mu žele oduzeti posljednje što ima - slobodu. Mali čovjek, čiji je život, kao i većina života, posve ograničen unaprijed zadanim parametrima društva, i posve je, u neku ruku besmislen, traži smisao u nekoj višoj sili koja svima i svemu upravlja.
Teoretičar zavjere jest poput djevca koji je zalutao na nudističku plažu pa urla da ga svi žele silovati; teoretičar zavjere jest agresivan prema svakome neistomišljeniku, on stoji nedodirljiv u svojoj važnosti.
Teoretičar zavjere ne može priznati da je svijet besmislen, da on u njemu nema nikakvu posebnu ulogu, njega se jedino može razuvjeriti novom zavjerom.
Primjerice, nacisti su za Drugoga svjetskog rata bili raširili glasinu, znanstvenu besmislicu, da mogu otkriti posebnim prijamnicima svakoga tko sluša Radio London tj. BBC. Britanske tajne službe nisu tu besmislicu opovrgle. Štoviše, potvrdile su je, ali i jednako učinkovito proširile novu glasinu: dovoljno je da položite bilo kakav ključ na svoj radio i nacisti vam neće moći ući u trag. I tako je slušanost opet porasla na zadovoljavajuću razinu.