Smatrali su ga prauzorom za lik Ramba. Marlon Brando je u dobroj mjeri na njemu temeljio ulogu Kurtza u “Apokalipsi danas”. U 80-ima će američku vladu optužiti za šverc opijatima i postati zviždač. Bio je čak i predsjednički kandidat. Danas vodi koloniju za samoobranu u sjevernom Idahu, a cilj te kolonije je ništa manje nego obrana građana od vlastite vlade.
Čovjek o kojem je riječ zove se James Gordon “Bo” Gritz. Optuživan da je fašist, rasist ili naprosto goli lažov, Bo Gritz već je desetljećima ikona antisistemskih pokreta, kao i američke alternativne desnice. A život Boa Gritza tema je dokumentarca koji je prošlog tjedna prikazan u programu Panorama berlinskog festivala. Autorica film je Britanka Andrea Luka Zimmerman, a njen film “Erase and Forget” (Izbriši i zaboravi) nije samo priča o jednoj bizarnoj biografiji, u kojoj je istinu teško razdvojiti od laži. Dokumentarac britanske autorice je i fascinantna sonda u antisistemske pokrete koji su iznikli i s desna i s lijeva, sonda koja nam pruža uvid u to odakle je došla i kako razmišlja trumpovska Amerika.
Biografija Gordona “Boa” Gritza do nekog se trenutka nije razlikovala od životopisa brojnih američkih modela vojnika. Sin ratnog heroja palog u 2. svjetskom ratu Bo Gritz je odrastao u militarističkom ambijentu i - kako sam veli - cijelo je djetinjstvo nosio nekakve odore.
Kao sin ratnog heroja palog u 2. svjetskom ratu, Gritz je odrastao u militarističkom ambijentu
Prijavio se u profesionalnu vojsku i već u 27. godini postao major. Proveo je puno desetljeće u Vijetnamu iz kojeg se vratio s naramkom medalja.
Bez politure
Naočit, muževan i ideološki “pravovjeran”, tijekom tih godina postao je “poster boy” pravog američkog heroja. Duboko u šumama Vijetnama vodio je odmetnuti odred južnovijetnamskih vojnika, što je - navodno - potaklo Coppolu da lik Kurtza u “Apokalipsi danas” izgradi po Gritzovu fizičkom obličju.
Marlon Brando kao 'pukovnik Kurtz' u filmu 'Apokalipsa danas'
Dojučerašnji heroj bez politure, Gritz će prvi put postati kontroverzan početkom 80-ih. Pojavio se u javnosti s tvrdnjom kako u Vijetnamu još postoje zarobljeni američki vojnici, te da ih kani osloboditi gerilskom akcijom u pozadini. Počeo je sakupljati novce, a najveći mu je prilog (30 tisuća dolara) dao Clint Eastwood. Ta će misija postati predložak za film “Rambo 2” u kojem Stallone spašava zarobljenike iz vijetnamske zabiti. Što je s misijom bilo, kako su potrošen novci i jesu li zarobljenici uopće postojali, ostalo je nerazjašnjeno - no prevladavajuće je mišljenje da je Gritz naprosto varao i lagao.
Gritz je inspirirao i priču filma Rambo 2
A koju godinu potom Gritz se iz Laosa vraća s novom nevjerojatnom pričom. U javnost je izišao s tvrdnjom da vlade Laosa i establišment SAD-a u suradnji švercaju heroin, te da je u to uključen veliki dio Reaganove administracije, uključujući Busheva zamjenika ministra vanjskih poslova Richarda Armitragea. Sam Gritz tvrdio je da je o uvidima izvijestio vlasti, ali da su mu one rekle da ono što je čuo i vidio mora “izbrisati i zaboraviti” (erase and forget), što će filmu Andree Zimmerman dati i naslov. Čovjek koji je bio obrazac uzornog patriota premeće se u zviždača i gorljivog protivnika vlade.
U narednim desetljećima Gritz se politički aktivira, ali i radikalizira. Kao kandidat Populističke stranke kandidira se za predsjednika SAD sa sloganom “God, Guns and Gritz”, a u programu mu je - predvidivo - “borba protiv globalne vlade”, “novog svjetskog poretka”, kao i ukidanje saveznih poreza i federalnih rezervi. Dobio je samo 0,14% glasova, no u nekim je okruzima Srednjeg zapada premašio 10%. Na početku, Gritz kao političar ima simpatije nekih lijevih i/ili kršćanskih skupina, no te se simpatije istope kad se ispostavi da se oko Gritza smuca puno ljudi iz Klu Klux Klana. Konačni lom - ili, kako Gritz u filmu tvrdi, medijska namještaljka – događa se 1992., kad se Gritz pojavljuje kao pregovarač između agenata FBI-a i Randyja Weavera, bijelog suprematista koji se s obitelji zabarikadirao u kući u Ruby Ridgeu, Idaho, da izbjegne hapšenje. Gritz nije uspio pregovorima dokončati opsadu, koja je završila puškaranjem i masakrom. Ipak, dospio je u udarne vijesti kad je sakupljene prosvjednike skinhede pozdravio mahanjem koje je mnogima - uključujući autoricu filma - i previše nalikovalo na nacistički pozdrav.
Rambo mitologija
Nakon što u politici nije prošao, Gritz okreće novu stranu u životopisu. Kupuje veliku površinu zemlje u indijanskom rezervatu u sjevernom Idahu, te tamo osniva samoobrambenu koloniju u kojoj žive mahom veterani, a kojoj je svrha samoobrana građana od vlastite vlade. Vlastitu paravojsku Gritz je nazvao SPIKE (Special Prepared Individuals for Key Events - Pojedinci posebno pripremljeni za ključne događaje), a kolonija se dijelom izdržava prihodima od DVD-ova s Gritzovim tečajevima samoobrane.
Dokumentaristica Zimmerman film i počinje u koloniji u Idahu. U sceni vidite hrpu sredovječnih ljudi, pokoji su i u kolicima, ukratko - družbu koja pomalo podsjeća na prizore iz šatora u Savskoj. U civilu su, ali ih Gritz ujutro postrojava, salutiraju, a potom redom ljube zastavu. Potom vlastitu priču u filmu počinje izlagati sam Gritz. Autorica ga snima na sajmu oružja u nekoj sportskoj dvorani, “gun-happy” Zapadnjaci mu prilaze s divljenjem, a tinejdžeri traže autogram. Gritz uživa u medijskoj pažnji, glagoljiv je, pun sebe, jedva čeka da ga netko snima.
Andrea Zimmerman
Andrea Zimmerman u dijelu se filma bavi i “upotrebom” Gritza da bi se kreirala Rambo-mitologija. Razgovara s režiserom izvornog “Ramba” Tedom Kotcheffom, koji zdvojno konstatira kako je prvi, izvorni Rambo bio antiratni film o čovjeku izmučenom PTSP-om, koji u filmu ne ubije nikoga, jer mu je ubijanja preko glave. Taj je film - žali se Kotcheff - pretvoren u temelj serijala u kojem se Rambo pretvara u stroj za serijsko ubijanje. Sam Gritz, međutim, nema s “Rambom” ideoloških problema. Ponosan je što je Rambo upravo on. Poput mnogih novijih dokumentarista, i Zimmerman voli potpirivati svoje likove i nukati ih na igranje travestija. Tako Gritza sučeljava sa Stalloneovim dvojnikom i nuka ga da izgovara replike iz filmova, što ovaj svesrdno čini.
Politički najzanimljiviji aspekt filma je ozračje globalne paranoje na kojem počiva Gritzova ideologija. Svijetom vlada nevidljiva globalna vlada, vlasti SAD-a dilaju heroin, centralna vlast je neprijatelj, ne treba plaćati poreze, piti njihovu vodu, ići u njihove škole. Taj “pernarovski” populizam ide do takvih apokaliptičnih krajnosti da su Gritzovi sljedbenici spremni i za prirodnu apokalipsu. U jednoj od najbizarnijih scena filma Gritz tumači kako 95% teritorija SAD-a nije dugoročno podesno za preživljavanje zbog centralne vlade, prenapučenosti, vojarni, tornada, ledenih oluja ili plimnog vala, te da je jedini dio ozemlja koji je dugoročno siguran upravo sjeverni Idaho.
Moć desnice
Andrea Zimmerman Gritza predstavlja kao perfektnog čovjeka za novu “post-truth” eru. To je čovjek koji je polituru ratnog heroja perfektno smiješao sa smislom za šou biznis, čovjek kod kojeg je u obilju legendi nemoguće razmrsiti što je istina, a što prijesna laž. Gritzova smjesa desničarskog nacionalizma i antisistemskog populizma dugo je tinjala na margini. No, dolazak Donalda Trumpa pokazao je da protestna, antisistemska desnica ima moć osvojiti “Mordor”. Film “Erase and Forget” pruža nam uvid u to odakle je ta politika došla, kako je nastala, koji je mentalitet i kakvi ljudi tvore.