U trinaest godina američka redateljica Debra Granik (37) snimila je samo dva dugometražna i jedan kratkometražni film. Od toga je jedan, “Zimska kost” pobijedio na Sundance festivalu, a kritika ga smatra najboljim američkim filmom u posljednjih nekoliko godina. Snimljen prema romanu Daniella Woodrella, “Zimska kost” je priča o 17-godišnjoj Ree Dolly koja je u potrazi za nestalim ocem spremna prekršiti pravila “hillbilly” zajednice, koja u zabitima planina Ozark u Missouriju uglavnom živi od proizvodnje amfetamina.
Ljudi ili divljaci
Naviknuti smo da nam autori iz New Yorka, poput Woodyja Allena i Spikea Leeja, prenose svoju fascinaciju gradom. Kako to da vi inspiraciju pronalazite izvan New Yorka?
- Rođena sam u Bostonu, a tek kada sam počela živjeti u tom gradu, shvatila sam da tamo možete saznati o svakom kutku na Zemlji. Ostala sam zaprepaštena kada sam usred New Yorka upoznala čovjeka iz ruralnog dijela Meksika u kojem se govori samo starim jezikom. Nije znao ni španjolski, pa se upitate kako je uopće došao do New Yorka. I zato ako živite u tom gradu, morate biti spremni da ćete čuti svakakve priče i biti otvoreni prema njima.
Koja je bila najveća prepreka pri snimanju filma u planinskoj zabiti?
- Najteže je bilo uklopiti se u zajednicu u planinama Ozark. Ljudi su tamo navikli na samostalnost i nepovjerljivi su prema strancima.
Je li ih bilo strah da ćete ih prikazati kao divljake?
- Manje nego nas. U romanu postoje ti elementi nasilja i grubosti, s kojima ih lagano možete prikazati kao divljake, ali to nikako nisam željela. Na nama je bila odgovornost da ih prikažemo kao ljude, a ne životinje.
Snaga za opstanak
Što vas toliko privlači snažnim junakinjama?
- Njihova volja da se bore i kada je sve protiv njih. Možda me to zanima jer sam odrasla u društvu u kojem nema toliko prepreka, pa ne znam puno ljudi koji moraju biti izuzetno snažni da prežive.
Kako ste se osjećali nakon nagrade na Sundance Film Festivalu?
- Sama činjenica da sam uspjela snimiti film, meni je bila dovoljna nagrada, a kada su počele stizati pozitivne kritike, a na kraju i nagrada, pomiješali su mi se golema želja da opet snimam i strah da neću ispuniti očekivanja.