PIŠE JURICA PAVIČIĆ

ANIMIRANA VERZIJA NOIR OBITELJI Addamsi kao politički korektna basna o toleranciji

Screenshot: Youtube

 

Od svih ljudi na svijetu, onaj koji bi zadnji trebao gledati crtić “Addams Family“ jest šef udruge Vigilare Vice Batarelo. Ako su ga - naime - uznemirili čokoladni zubići i kosturi u Lidlu, što bi tek rekao na holivudski film u kojem se glavna junakinja - pudra pepelom iz urne?

Nastala 1938. u stripu iz časopisa New Yorker, obitelj Addams je i u vrijeme nastanka služila kao parodija “normalnosti” američke obitelji. Familija gotskih, napirlitanih nakaza po svemu je bila opreka vizualnom kodu i ukusu “normalne” Amerike. Istodobno, Addamsi su privrženošću i toplinom bili upravo to: normalna obitelj.

 

Izvorno strip od jedne table, Addamsi su se stalno reinkarnirali u svijetu pokretnih slika: dvaput u TV serijama, a 90-ih u dva zapažena filma Barryja Sonnenfelda. Pred nama je sad nova, animirana verzija “Obitelji Addams”. U njoj, Addamsi se pred progonom “normalnih” sele u New Jersey gdje se nasele u dvor na vrhu brda.

No, močvaru pod brdom isuši nekretninska poduzetnica koja tu sagradi idealni planirani grad Asimilaciju. Mračne nakaze s brijega smetaju njenoj ideji perfektne, konformističke zajednice. Istodobno, kći Morticia Addams dospije pod utjecaj školskog djevojačkog kiča.

Rezultat tog sukoba je politički korektna basna o toleranciji, prihvaćanju drukčijih i traženju “svog puta”. No, ono što filmu fali je prava pripovjedna razrada tog politički korektnog igrokaza.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo