KRITIČARI PODIJELJENI

BLACK MIRROR, PETA SEZONA: OK, ipak nije potpuna katastrofa, ali zamor autora i ideja sve je veći

    AUTOR:
    • Nenad Polimac

  • OBJAVLJENO:
  • 13.06.2019. u 12:35

YouTube

'Black Mirror'

 

Prilično je iznenađenje što je Netflix upravo objavio petu sezonu serije “Black Mirror”. Pretpostavljalo se da će to biti puno kasnije, ipak je taj niz pomaknutih modernističkih priča Engleza Charlieja Brookera krenuo vrlo sporo dok ga je emitirao britanski Channel 4.

Prva sezona od tri epizode objavljena je potkraj 2011., druga, također od tri epizode, početkom 2013., da bi nas 2014. počastili božićnim specijalom s Jonom Hammom i Rafeom Spallom u glavnim ulogama.

I onda se upleo Netflix.

Streaming gigantu Brookerov ritam nije nimalo odgovarao, pisac je vrlo rijetko prihvaćao suradnju drugih autora, pa su ga u jesen 2015. pritisnuli na hiperprodukciju od 12 epizoda, koje su podijeljene u dvije sezone od po šest epizoda i emitirane 2016. i 2017. Reklo bi se da će Brooker krahirati pod pritiskom, no premda svaki njegov prilog tim sezonama nije bio blistav, ipak su slojevita lezbijska drama “San Junipero” iz treće i ZF “USS Calister” (Brookerov koscenarist bio je William Bridges, veliki poklonik “Zvjezdanih staza”) iz četvrte sezone dobili najprestižnije američke televizijske nagrade Emmy.

Interaktivni film

Umjesto odmora, Brooker se bacio na svoj najkompliciraniji rad, “Bandersnatch”, samostalni interaktivni film objavljen odmah iza Božića 2018. I taj se - kao i mnoge epizode “Black Mirrora” - bavio videoigrama, samo što je gledatelj imao mogućnost odabrati kako će ga gledati, hoće li kliknuti lijevu ili desnu prugu, koja nudi drukčiji sadržaj. Poslije se može vratiti natrag i pogledati ono što je propustio. “Bandersnatch” je imao ukupno pet različitih završnica, referirao se na Lewisa G. Carrolla i izmamio različite reakcije - od panegirika do mlakih pa i negativnih ocjena.

Upravo objavljena peta sezona ima samo tri epizode i kad bismo je mjerili s prethodnima teško bismo tu našli jednu kojoj bismo dali čistu peticu. Najbliže tome je druga epizoda “Smithereens” u kojoj igraju Andrew Scott (Moriarty u “Sherlocku”, svećenik u drugoj sezoni serije “Fleabag”), Damson Idris (hvaljena krimi serija “Snowfall”) i Topher Grace (prestižni glumac novoholivudske mlade garde). Scott je taksi vozač prilično tražene aplikacije Hitcher koji jednog dana otme zaposlenika kompanije Smithereen (Idris), ne sluteći da je on vrlo nisko na hijerarhijskoj ljestvici i da će preko njega jako teško doći do šefa poduzeća, odgovornog za izmišljanje novih aplikacija (Grace). Ispada da nije baš tako, Grace glumi neku vrstu new age gurua, koji brine o običnim ljudima i spreman je saslušati taksista, međutim, uplete se policija i sve završi onako kako je malo tko očekivao. “Smithereens” je solidan izdanak “Black Mirrora”, bavi se zastranjenjima u suvremenim aplikacijama i otkriva drugu stranu pomame za novim dosjetkama. Dobro je režiran, s pričom diskretno futurističkog štiha.

 

Čudna ljubav

Prva epizoda “Striking Vipers” dobila je naziv po videoigri koju igraju dvojica protagonista, obojica su Afroamerikanci (sve poznatiji Anthony Mackie i Yahya Abdel-Mateen II), jedan ima obitelj, drugi se zadovoljava uzgrednim heteroseksualnim pustolovinama, ali najradije odmjeravaju snage u igri “Striking Vipers X”. Budući da supruzi prvoga ide na žice da joj muž gubi vrijeme na trivijalnim zafrkancijama, prijatelj mu poklanja najnoviju verziju igre čija je konzola poput malog gadgeta, a kontakt se uspostavlja čipom prislonjenim uz čelo: protivnik mu uopće ne mora biti blizu, pa on može ležati na bračnom krevetu i pretvarati se da se zabavlja nečim poput Rubikove kocke, a zapravo odmjeravati snage sa suparnikom. U igri su junaci ratnik i ratnica i ne treba dugo dok među njima ne počne seksualni kontakt. Jesu li to čitavo vrijeme priželjkivali? Sretno oženjeni muškarac nije u to siguran, dok onaj drugi očito potiskuje svoju biseksualnost. I opet, u tradiciji “Black Mirrora”, moderna tehnologija otkriva puno o suvremenom društvu.

Vesela lutka

Posljednja epizoda “Rachel, Jack i Ashley Too” ujedno je i najkrhkija, ali će je mnogi pogledati jer glavnu ulogu u njoj glumi Miley Cyrus, pop pjevačicu Ashley O, koja je na raskrižju karijere, dosta joj je ispraznog blještavila, više je privlači darkerska glazba, no karijeru joj kontrolira teta Catherine (Susan Poufar), i tako će biti sve dok ne navrši 25. godinu. U dućane je puštena lutka Ashley Too, koju kupuje tinejdžerica Rachel (Angourie Rice), poklonica pjevačice, no ispostavlja se da ta igračka ima poseban život i u stanju je naslutiti što se događa s pop zvijezdom po kojoj su je napravili. Zaplet bi više odgovarao nekom malo ozbiljnijem Disneyjevom ili Pixarovom crtiću, a najzanimljiviji je finale u kojem Ashley O izvodi pjesme Trenta Reznora, frontmena hard metal grupe Nine Inch Nails. Potonji nije imao ništa protiv takve suradnje, ionako su u pitanju remiksi.

Peta sezona najbolji je signal da bi Charlie Brooker trebao angažirati veći tim scenarista ili prorijediti produktivnost. Oba poteza njegovi bi poklonici itekako pozdravili.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo