ZAGREB - U svijetu budućnosti, kakav je zamislio Andrew Niccol, scenarist “Truman showa” (u kojem Jim Carrey jedini ne kuži da je zvijezda realityja), neće vam trebati novac. Na ruci imate tetoviranih deset znamenki, koje svijetle i mijenjaju se ovisno o situaciji.
Štos je u tome da starite samo do 25. i nakon toga imate godinu dana fore da smislite što ćete dalje: ako ste bogati, kupit ćete si vremena koliko želite - i preko sto godina ako treba (što će vaš digitalni mjerač odmah zabilježiti), no ako ste šljaker, ne piše vam se dobro. Svako piće u kafiću plaćate s nekoliko minuta, nadnice su male i izražene su u satima ili danima, poslodavci vas zakidaju, kamate rastu i po svoj prilici nećete dočekati 27. rođendan.
Niže i više klase
Kad ostanete bez vremena, samo kljoknete na pod. Da stvar bude gora, čitav je svijet podijeljen u vremenske zone: u najnižoj je sirotinja, koja živi u getu i umire svakodnevno, a u najvišoj su bogatuni. Prijelaz iz jedne u drugu zonu košta vas nekoliko mjeseci životnog vremena, što sebi oni iz nižih klasa ne mogu priuštiti.
Velike mane
Očito, u pitanju je socijalno angažirana znanstvena fantastika. Karla Marxa se baš izrijekom ne spominje, ali on je sve vrijeme prisutan “u drugom planu”, no zato se često citira Darwina koji je zagovarao preživljavanje najsposobnijih. Kad bi to tako bilo! Kakve veze ima sa sposobnošću činjenica da si sin ili unuk najbogatijeg čovjeka na planetu?!
Dramska premisa je prilično originalna (na stranu diskusije je li Niccol pokrao pripovijetku legendarnog SF autora Harlana Ellisona “Pokaj se, Harlekinu!”) i rezultira zanimljivim scenama. U jednoj od njih mladoliki tajkun Vincent Karthesier predstavlja svoju majku, suprugu i kćer i sve izgledaju iste dobi. Olivia Wilde, koja igra majku glavnog glumca Justina Timberlakea, čak je u stvarnosti mlađa od svog filmskog sina. Vizualni dizajn je fenomenalan, a zgodno je vidjeti i Amandu Seyfried s crnokosom perikom, plisiranom suknjom i visokim petama kako maše pištoljem: Uma Thurman s imidžem iz “Paklenog šunda” očito još nije otplovila u povijest.
Niccolov film “Vrijeme je novac”, međutim, ima velikih mana, i to upravo ondje gdje bi on morao biti najjači - u scenariju.
Suvišni citati
Kada bi se film trebao zamahati kako spada, započnu citati iz “Robina Hooda” i “Bonnie & Clyde“. Nakon toga još više cijenimo dva ovogodišnja hollywoodska filma “Savršena formula” i “Izvorni kod”, jer nisu nastali recikliranjem poznatih obrazaca.
Drugo, “Vrijeme je novac” trebao bi biti skupi blockbuster, ali tako se baš ne doima. Likova je premalo, scenografija je impresivna, ali ne i raznovrsna, a tu i tamo prodefilira ne više od pedesetak statista. Kao da su producenti doslovno shvatili poruku filma: nisu baš štedjeli na vremenu, ali na novcu svakako jesu.