Prošlo je ravno 50 godina od snimanja ratne komedije “Kelly’s Heroes” (kod nas poznatije kao “Zlato za odvažne”) u Vižinadi u središnjoj Istri. Riječ je o mjestu koje je prije Drugog svjetskog rata s okolicom imalo oko sedam tisuća stanovnika - poslije se stanovništvo razrijedilo na nešto više od tisuću - a na snimanju ovog filma doživjelo je velike preobrazbe.
Prije svega, za potrebe filma srušen je dobar dio starogradske jezgre, čime je nepovratno uništen izgled mjesta, a, kao drugo, Vižinada je odjednom bila u fokusu interesa, što filmaša, što samih mještana i svih onih iz okolice koji su svaki dan dolazili autobusima u to malo mjesto koje gleda na svog susjeda - Motovun. Priča nam to jedan od aktera snimanja filma Ecio Fatorić, koji je, ni više ni manje, bio dubler poznatom Clintu Eastwoodu, koji je tumačio jednu od glavnih uloga. Naime, Vižinada je tada ugostila neke od vodećih holivudskih zvijezda. Američki studio Metro Goldwyn Mayer, u suradnji s beogradskim Avala filmom, snimao je ratnu komediju u kojoj su glavne uloge tumačili Clint Eastwood, Donald Sutherland, Don Rickles i Telly Savalas.
Malo je bio na setu
Doduše, govori nam barba Ecio, Eastwood, Sutherland i drugi tada nisu bili toliko poznati i razvikani glumci kao danas. Bili su na početku karijere, a mase je u Vižinadu privlačila sama pomisao da se tamo snima neki film američke produkcije.
Ecio Fatorić
- Što da vam kažem? Tada sam bio u 27. godini. Bili smo jednake visine i građe i izabrali su me za njegova dublera. Snimao sam scene s leđa i sve ono za što nije bilo potrebno da on bude na setu. Isto tako, bio sam vođa statista, a u tom je filmu bilo čak 1000 statista. Bila je to velika stvar za Vižinadu, sjeća se davnih dana barba Ecio. Kaže da se, naravno, družio s glumcima, iako nije znao engleski jezik, ali su mu pomagali domaći ljudi koji su sudjelovali u produkciji.
- A komunicirali smo koliko je bilo potrebno. Što reći za Clinta? On je, kao i svi ostali glavni glumci, na setu bio vrlo malo. Samo onoliko koliko je bilo nužno. Svi su oni bili smješteni u Umagu. Clint je vozio motor po cesticama tu u unutrašnjosti Istre. Bio je jako srdačan, susretljiv. Puno smo se družili i na zajedničkim večerama u Umagu, na kojima su se družili glumci i svi iz produkcije. Bio je veseljak, sjeća se njegov dubler. Kaže da je jedan od glumaca posebno bio susretljiv s djecom koja su jedva čekala vidjeti glumce u akciji, kako to biva i danas.
- Naravno da su djeca stalno bila uz set i gledala što se događa. Ja sam tada imao šest godina i sve sam pratio. Čak sam u jednoj sceni plesao oko šterne i statirao - prisjeća se nekadašnji europarlamentarac Marino Baldini. Djeca su se, naravno, i slikala s glumcima, ali film je bio zanimljiv i starijima.
- Stotine su ljudi tada dolazile u Vižinadu pratiti tih nekoliko mjeseci što se događa. Bili su organizirani autobusi. Statisti su svaki dan bili na setu, i to ne samo u Vižinadi nego i okolnim mjestima i na lokacijama. Nije se, doduše, snimalo cijeli dan, nego nekoliko sati. I svaki dan svaki bi statist bio za to plaćen, na ruke, naravno. Plaćalo se u dinarima. A zarada je bila dobra. Sjećam se da si za dva dana statiranja mogao kupiti cipele - otkriva nam barba Ecio, koji je nakon ove uloge dobio ponudu da radi u jugoslavenskoj filmskoj industriji. Ali ju je odbio.
- Zvali su me da idem nešto snimati nakon što je okončano snimanje u Vižinadi. Ali nisam htio. Imao sam suprugu i dvoje djece, bio sam zaposlen u Rivieri. Nije mi se dalo to napuštati. Ni dan-danas zbog toga ne žalim - kaže barba. Pitamo naše sugovornike kakvi su bili drugi glumci, općenito američka produkcija.
Sutherlandov prodoran glas
- Znam da je Donald Sutherland imao jako prodoran glas. Kad je snimao jednu scenu pored šterne, čulo ga se jako dobro. Bio je visok i mršav, s puno kose - kaže Baldini. Dodaje da se vidjelo da imaju jako puno novca. Voljeli su se razmetati.
- Bila je to prva velika američka produkcija koja je došla snimati u neku socijalističku zemlju. Znali smo svi da su bogati, a oni su to baš isticali kad su došli ovamo - priča nam Baldini.
Silvano Velić se pak slikao sa samim Eastwoodom. Imao je tada samo šest godina, i kaže nam da nije znao tko je taj glumac.
- Sa sobom me po setu stalno “vukla” prevoditeljica koju su svi zvali Zaza. Bila je iz Beograda i ne sjećam se njena imena. Ja sam tada bio dijete bez majke i ona me uzela pod svoje okrilje. I sjećam se da smo bili u situaciji da me se slika s Clintom Eastwoodom. Pitali su me bi li se slikao i ja sam pristao. Nisam imao pojma tko je on, ali mi je drago danas da imam tu sliku. Lijepa mi je to uspomena na to doba, kaže nam Silvano. Veli da je i on statirao na filmu i da je za to kao i druga djeca dnevno primio dvije tisuće dinara.
- Bio je to dobar džeparac. Stariji su imali četiri tisuće dinara, a za noćni rad su ih plaćali osam tisuća dinara, kaže nam on. Ne sjeća se previše drugih glumaca, a i oni, veli nisu stalno bili u Vižinadi. Kada bi snimili dio na setu, odlazili bi u svoje kamp-kućice ili u druga mjesta.
Svi se sjećaju da je snimanje filma proteklo više-manje u redu, osim situacije kad se zapalila takozvana banka. Naime, na središnjem mjesnom trgu, koji je bio preuređen za snimanje, uredili su maketu banke na koju se spremao prepad. Jedan dan banka se zapalila, a požar je zahvatio i nekoliko okolnih zgrada.
- Kako su u snimanje filma bili uključeni i pripadnici jugoslavenske vojske iz Banje Luke s tenkovima, naravno da su odmah priskočili u pomoć i gasili vatru. Izvlačili su ljude iz kuća koje su gorjele. Srećom, nitko tada nije stradao, pa se film ne pamti po tome. A morali su ponovno sagraditi maketu banke - priča nam barba Ecio. Budući da se film snimao 24 godine nakon završetka rata, čiji su ožiljci još boljeli mnoge domaće ljude, govorilo se da je bilo nezadovoljnih što se film snima jer su ponovno proživljavali ratne traume kad su tenkovi stigli u Vižinadu. Barba Ecio kaže da nije bilo tako i da tenkovi nisu izazvali nikakav strah među ljudima.
- Zbilja se ne sjećam da je bilo tako. Jedino znam da je sve zanimalo što se događa u Vižinadi i željeli su doći to pogledati. Nakon što je snimanje završeno, Vižinada je postala jako popularna među filmašima, pa se ovdje snimao i jedan vestern, ali ne sjećam se kako se zvao. Znam i da se dosta ljudi, zahvaljujući tom filmu, u Vižinadi zaljubilo i vjenčalo, otkriva nam barba Ecio. Poslije snimanja filma znaju da je u Vižinadu ponovno došao Donald Sutherland u pratnji Gorana Višnjića. Htio se prisjetiti nekih davnih dana i mjesta sa seta.
Općina Vižinada odlučila je u čast 50-godišnjice tog filma u listopadu upriličiti inscenaciju snimanja “Zlata za odvažne” na trgu u mjestu. Privukli su velik broj posjetitelja, a želja im je još više promovirati mjesto uz taj film.
-Svakako nam je želja tim filmom, koji je u Vižinadu doveo brojne poznate američke glumce, promovirati mjesto među posjetiteljima. Upravo stoga, odmah pokraj šterne, uredili smo posjetiteljski centar, u kojem je jedan kat zgrade posvećen tom filmu. Centar će se otvoriti za nekoliko mjeseci, a svi će tamo moći vidjeti arhivske snimke i neke scene sa seta. Snimanje tog filma za Vižinadu je bilo jako bitno, iako se možda konzervatori s time ne bi složili zbog kuća koje su srušene - priča nam tamošnji načelnik Marko Ferenac. Ipak, uspomene su ostale, a i brojne snimke i stare fotografije koje će zauvijek ostaviti trag u memoriji ovog mjesta.
A o čemu se zbiva u ovom filmu i glumi li Vižinada Vižinadu? Ne, malo istarsko mjesto u ratnoj komediji Zlato za odvažne odglumila je francuski gradić Clairemont gdje se nalazila banka s nacističkim zlatnim polugama. U toj je banci, koja je bila postavljena za potrebe filma na glavnom trgu u istarskom mjestu, ni više ni manje nego bilo skriveno čak 16 milijuna dolara u zlatu. Oko tog su se zlata sukobili Amerikanci i Nijemci, a Clint Eastwood je u tenku haračio mjestom.
Silio Velić i Clint Eastwood
Clermont u istri
Naime, tijekom drugog svjetskog rata Kelly, kojega u filmu tumači Clint Eastwood, bivši je poručnik koji je kao žrtveno janje izgubio čin. Zarobio je jednog njemačkog pukovnika kako bi iz njega izvukao informacije pa ga je napio. I upravo tada saznaje nešto jako zanimljivo, a to je da se u gradiću Clairemont koji se nalazi iza neprijateljskih linija nalazi banka puna njemačkog zlata. Bilo je riječ o čak 14 tisuća zlatnih poluga. Takva je informacija potaknula Kellya da okupi skupinu vojnika koji bi mu pomogli domoći se tog plijena...
Inače, ovaj se film prvotno trebao zvati Ratnici (engl. The Warriors), ali je u postprodukciji naziv promijenjen u Kellyjevi ratnici (engl. Kelly’s Warriors), a potom u Kellyjevi junaci (engl. Kelly’s Heroes) koji je preveden kod nas u Zlato za odvažne. Naziv je promijenjen prije nego je došao u kina, a tada je i Metro-Goldwyn-Mayer izrezao nekih dvadesetak minuta filma što je kasnije kritizirao sam Eastwood. Inače, film je režirao Brian G. Hutton, a trebao je imati i ženski glavni lik kojega je trebala utjeloviti Ingrid Pitt, ali je njena uloga naprasno izrezana iz scenarija. Snimao se od srpnja do prosinca 1969.