MOZAIČNI MAGAZIN

DOK ZAPOSLENICI JAVNE TELEVIZIJE UŽIVAJU U ODMORU I REPRIZAMA, VJERSKI PROGRAM NE POSUSTAJE 'Mir Božji! Možda bi to bolje pristajalo ovoj emisiji...'

zagreb, 110401
doris vuckovic
foto damjan tadic
-stu-
Damjan Tadić / CROPIX

Doris Vučković

 

Pogasile se redom emisije javne televizije. Nije uzbuna, nego obvezatna takozvana ljetna shema zavladala, u sklopu koje zaposlenici javne televizije koriste godišnje odmore ili pak rade na odmorišnim destinacijama. Čim mine ova nogometna čarolija (pohvalimo usput Dragu Ćosića: među preostalim HTV-ovim nogometnim komentatorima, njegova osobnost svijetli), preostat će, osobito onima koji na Jadran ne mogu, ta javljanja uživo pocrnjelih raznih likova, s različitih riva, bazena i konoba...

No nisu svi posustali. Primjerice, religijski program. U društvu koje je navodno vjerski nastrojeno, i u kojem se gotovo svi redom deklariraju kao religiozni, javna televizija nudi samo 0,5 posto emisija specijaliziranih za vjerska pitanja.

Komercijalne televizije pak bježe od takvoga programa kao vrag od tamjana i, sve u svemu, možda je, zapravo, stvar u tome to da malotko u nas želi da mu popovi popuju s malih ekrana. Dovoljni su ljudima, pretpostavljamo, političari.

Magazin “Mir i dobro” (prijevod s latinskoga franjevačke krilatice “Pax et Bonum”) prezentira Doris Vučković, negdašnja loto-djevojka (gotovo desetljeće) i profesorica logopedije.

Po meni, njezine su kvalifikacije jake. Koliko li je samo naših ljudi dosad u povijesti zazvalo Boga uplaćujući listić? A bogami ni svećenik nećeš postati ako ne naučiš pravilno i lijepo govoriti...

Očito samo zato da ispadne što moguće čednija, profesorica je - radije ću upotrijebiti pasiv - odjenuta u taj nakaradan kostim, model kakav se valjda više ne šije niti kod Dragog poštovanog druga (to mu je titula) Kim Jong Una za portirke u sjevernokorejskim gulazima, boje isprano smeđe, koja te odmah mami da prebaciš program daljinskim upravljačem. Za kontrast, iza voditeljice žari se neko zagonetno sunce, nakon što je zagonetna bila i najavna špica, za koje se čuje srednjovjekovna korska glazba i neka sjena humanoidna baulja među zidinama nekakvim, a i nekakva instalacija od križa i svjetla preleti ekranom...

A u nastavku samo najsvjetskije katoličke teme: sprema se biskupska sinoda o mladima u Vatikanu, Sveti Otac je pak doputovao u Ženevu... Ekumenizam je u minusu, poručuje, putem dopisnika Alda Sinkovića, koji je cio ispunjen dramom što citira Svetoga Oca...

Vijesti zapravo zanimljive, ali mislim da ovako upakirane neće pronaći dovoljno adresata. Ne mogu zamisliti tko bi redovito gledao ove emisije osim samih crkvenih ljudi i crkvenog osoblja te crkvenih novinara i onih koji gledaju apsolutno sve.

Kao dugogodišnja voditeljica spikerske službe, Doris Vučković govori savršeno ispravno i savršeno dosadno. Sve je ovdje učinjeno da se smanji bilo kakva njezina privlačnost i živost. Bolje bi im bilo da se ugledaju u katoličku televiziju Laudato, koja plijeni mladim ili neobičnim voditeljima. Ovakve emisije pak su namijenjene tek ispunjavanju programskoga plana, a sami akteri neambiciozni su i fino ušuškani. Mir Božji! Možda bi ta “krilatica” bolje pristajala ovoj emisiji položenoj u dubokoj programskoj hladovini...

Izdvajamo