U odnosu na “Koka“ i duhove”, prvi film iz serije romana za djecu i omladinu Ivana Kušana, broj gledatelja se kod trećeg filma “Ljubav ili smrt” doslovno prepolovio.
Ništa čudno, potonji je bio namijenjen nešto starijim tinejdžerima, većina njih već je znala što je pornografija na internetu i sve to skupa bilo je previše romantično i uštogljeno.
Srećom, franšiza se upravo vratila na sam početak, ekraniziran je roman od koga je sve i počelo, “Uzbuna na Zelenom vrhu” iz 1956., u kojem Koko još nije živio u Zagrebu nego na njegovim obroncima. Ciljna publika - predškolska i mlađa školska djeca - bit će dosta zadovoljna tim novim smjerom, a dobar posjet u kinima pojačat će školske predstave, budući da je roman sastavni dio lektire. Krajevi oko Zagreba svakako su atraktivnija lokacija od gradskog središta, ima tu šuma i jezera, raspršene kućice doimaju se čarobno, a noću ima prilike i za nešto malo jeze.
Ženski film
Ključna je novina što se Koko (sada ga igra Marko Tocilj) više tako ne izdvaja iz grupe u kojoj su Tomo (Alex Rakoš), Žohar (Jan Pentek), Božo (Tin Gregorić) i Crni (Jakov Piljek). Štoviše, neki od njih nađu se u puno uzbudljivijim dramskim situacijama, tako da zasjene glavnog junaka. Taj, uostalom, ne smije iz kuće zbog roditeljskog ukora kada je prijateljima najpotrebniji tako da drugi preuzimaju ulogu lidera. Netko takav im je neophodan, jer su se na Zelenom vrhu pojavili lopovi, kradu sve do čega stignu, policija ništa ozbiljno ne poduzima, tako da je Kokova družina jedina na koju se računa.
Na izvjestan način “Uzbuna na Zelenom vrhu” je ženski film, režirala ga je debitantica Čejen Černić (bila je asistent na drugom i trećem “Koku”), dok nas je scenaristica Hana Jušić lani ugodno iznenadila “filmom za odrasle” “Ne gledaj mi u pijat”, ali i ona je veteranka franšize, napisala je predložak za “Zagonetnog dječaka”, najurednije i najzanimljivije izdanje serijala. Vjerojatno su stoga dečki tako strogo suprotstavljeni curama, tri djevojčice - među kojima se najviše izdvaja Emica (Lucija Philips) - stalna su prijetnja Kokovim prijateljima, gotovo i veća od kradljivaca koji su unijeli nemir na Zeleni Vrh. Ima tu i erotskih iskrica, pogotovo što Emica koketira s Tominim starijim bratom Ivom (Toma Serdarević), no to je sve dosta benigno i također navodi na krivi trag. Roditelji su, dakako, samo statisti, a jedino je Ozren Grabarić kao Kokov tata uspio ukrasti malo više filmskog vremena.
Film je koncipiran kao zafrkancija i kao takav dosta dobro funkcionira. Osamljeni čudak Isak (Žarko Sušić) sa svojim velikim crnim psom prvi je na listi sumnjivaca, no čak će i najmlađima biti jasno da je to samo mamac za naivne, jednako je tako i sa zaljubljenim pjesnikom Mariom (karikaturalni nastup Krešimira Mikića), no kad stvari u završnici postanu ozbiljne, zalomi se i nekoliko vrlo dobrih dramskih scena.
Nestanak psa
Čejen Černić i njezin direktor fotografije Danko Vučinović (snimao je seriju “Novine” Dalibora Matanića) često koriste švenkove, njihova kamera luta od jednog do drugog lika, što malim glumcima po svoj prilici nije baš bilo jednostavno, jer su morali biti spremni na reakciju u okviru jednog te istog kadra, međutim, to i nije ispalo tako loše. Kokovi prijatelji vješto su uokvireni kao grupa, ponekad ih je četiri, ponekad pet, ovisno o njihovim međuodnosima, ukratko, vizualni govor podjednako je važan kao i fabuliranje, što je poprilična vrlina.
Eventualne mane? Koko na samom početku ostane bez psa koga uopće nismo vidjeli, ako su time htjeli najaviti rasplet, moglo se to i spretnije izvesti, a opasni kamatar od kojeg drhti čitav Zagreb (igra ga redatelj Zvonimir Jurić) jedva da se pojavi u kadru. To se, međutim, lako oprašta, pogotovo što će mnogi mališani pogledati film i nekoliko puta i to će jedva zamijetiti.
Najmudrije bi bilo odmah napisati nastavak, koji se ne bi oslanjao na Kušanovu ostavštinu. U Hollywoodu bi to odmah napravili, a u nas?