Animatorica Chintis Lundgren iz estonskog grada Tallinna i Draško Ivezić iz Pule upoznali su se 2012. u Zagrebu na Animafestu, gdje je ovih dana svjetsku premijeru imao“Manivald”, novi animirani film iz produkcije njihova animacijskog studija, za koji su zajedno pisali scenarij.
Priča je to o 33-godišnjaku koji živi s majkom i u jednom trenutku shvaća da je gay, zaljubivši se u majstora koji je došao popraviti stroj za pranje rublja. No, majka se također zaljubi i tako se stvara neobičan ljubavni trokut likova koji su nacrtani u obliku dvije lisice i jednog mačo vuka.
Manivald je, inače, glavni lik njihova web serijala “Manivald and the Absinthe Rabbits”, koji su sada stavili u formu 13-minutnog animiranog filma. Tko je on zapravo? Isprva su odlučili, više se ne sjećaju točno kako, da je definitivno gay. Zatim su željeli ući u priču o njegovu odnosu s majkom. “Uvijek sam bio iznenađen kako neki ljudi mogu ostati živjeti toliko dugo sa svojim roditeljima”, kaže Draško Ivezić, dotičući problem koji je svakako vrlo aktualan u mnogim dijelovima Europe.
Život majke i sina
“Poznajem osobu koja je živjela s majkom nakon što je otac otišao zbog nekih problema s njom. Dakle, živjeli su zajedno, a on je već bio odrastao, blizu 30 godina. Razvili su posebnu bliskost, gotovo kao da su par. I dalje su bili majka i sin, nije bilo ničeg čudnog među njima, ali u svakodnevnoj rutini počeli su funkcionirati kao par: ‘Dobro jutro! Izvoli kavu’... Takve stvari. Zato sam s Manivaldom želio vidjeti koliko daleko oni mogu dospjeti u svojoj rutini. Stoga smo u osnovi trebali neki lik koji će ih izbaciti iz te njihove rutine, nekog tko će reći: ‘OK, pa kako vi to živite, vi ste majka i sin!?’ Mislim da mnogi ljudi razmišlja o tim stvarima, možda samo ne idu toliko daleko”, govori Draško na engleskom, jer redateljica filma Chintis Lundgren ne govori hrvatski, pa smo sporazumno cijeli zajednički razgovor vodili na “diplomatskom tonu” engleskog jezika, iako svi troje trenutačno živimo u Zagrebu.
Motiv čarapa
Jesu li imali uzore za ovaj lik u stvarnom životu? Mnoge, kaže Draško, a Chintis (r. 1981.) naglašava: “Moja je majka uvjerena da su svi moji likovi zasnovani na osobama iz stvarnog života. Ona je sigurna da je ona majka iz crtića, a da sam ja Manivald. No, inspiracija dolazi odasvuda. Motiv s čarapama koje majka u filmu brižno slaže za svog sina, to dolazi od moje majke. Čudno je kako, nakon mnogo godina otkako više ne živimo zajedno, ona i dalje pita imam li čistih čarapa.”
Draško dodaje: “Da, i moja majka također. Mislim da je to univerzalna stvar, to s majkama i čarapama. Čarape valjda označavaju sigurnost. Mislim da će mnogi ljudi prepoznati tu šablonu.”
Koja je pouka Manivaldove priče? “Da iziđete iz ormara. Poruka priče je da je u redu izići iz svoje ‘zone komfora’, jer uvijek ćete nešto naći. Biti u ‘zoni komfora’ zapravo je lažna sigurnost. Manivald je pokazao hrabrost i otišao je. A onda se pridružio ciganskom orkestru. Možda svakome treba da iziđe i istražuje svijet, tako napredujemo. Ako ostanemo uvijek isti, konzervirani, praktički umiremo. Možda je to poruka: iziđite iz ormara, budite što jeste i možda će se nešto dobro dogoditi. Mi ne prikazujemo što se dogodilo nakon toga, ali mislim da pokazujemo mnogo mogućnosti za taj lik u budućnosti.”
Manivalda sada Draško i Chintis kane pretvoriti u seriju. “Da, on odlazi u grad Lukslandiju i završi u underground gay baru Ježev ormar koji vodi jež transvestit koji ima ženu Brunhildu, vrlo konzervativnu medvjedicu koja ne zna da je to gay bar i da joj je muž cross-dresser. Manivald završi živjeti u tom baru, s mnoštvom čudnovatih likova”, otkriva nam Chintis nove avanture Manivalda.
Profesija animatora
Chintis Lundgren s animacijom je započela 2008., gotovo slučajno, kako kaže, a Draško 2003. Kada je dobio prvi novac za film 2009. godine, odlučio se profesionalno baviti svojom autorskom produkcijom. Danas se oboje isključivo bave time. Može li se od toga živjeti? “Ako imate svoj studio, poput nas, može se preživjeti. Ako imate druge klijente, moguće je voditi posao. Ako još dobijete potporu HAVC-a, moguće je opstati. No, ako ste samo animator koji radi za nekog drugog, to može biti vrlo teško jer u Hrvatskoj nema industrije, nema studija koji zapošljavaju animatore”, kaže Draško.