Najzanimljivija dramska scena odigra se gotovo nezamjetno. Robert Mazur, specijalni agent američke carine, pretvara se da je korumpirani biznismen (pseudonim mu je Bob Musella) kojem je do lakog profita i ubacuje se u narkokartel Pabla Escobara kako bi ga razotkrio.
Zbližava se s karizmatičnim Robertom Alcainom, jednim od šefova tog kriminalnog biznisa, postaju čak vrlo prisni, Mazur zna s kim ima posla jer je nešto prije slušao o jezivim metodama mučenja koje provode Escobarovi ljudi nad doušnicima, pa ipak mu lakne kada Alcaino mora u inozemstvo i neće biti prisutan na raciji koju pripremaju pravi šefovi lažnog biznismena. Alcaino se ipak pojavljuje i Mazur je neugodno iznenađen: najradije bi ga upozorio da nestane, no time bi ugrozio čitavu operaciju.
Film je snimljen prema istinitom događaju, Mazur je već objavio svoje memoare i opisao sve što mu se događalo tih godina, sredinom osamdesetih, a figurirao je i kao jedan od izvršnih producenata. Treba mu odati priznanje što je bio prilično iskren pa nije izostavio ni činjenicu da je bio u vezi s agenticom koja mu je pozirala kao vjerenica, iako je imao zakonsku suprugu.
Evociranje razdoblja je vrlo uvjerljivo, režija odlična (Brada Furmana pamtimo po izvrsnom “Odvjetniku iz Lincolna” s Matthewom McConaugheyjem), kao i glumačka postava. Bryana Cranstona sve manje poistovjećujemo s Walterom Whiteom iz serije “Breaking Bad”, što mu je veliki plus, a posebno je dobar Benjamin Bratt u ulozi Alcaina.