PIŠE NENAD POLIMAC

FILMSKI KRITIČAR JUTARNJEG O 'PEDESET NIJANSI...' Ljubopitljiva Dakota je sada ta koja nas uvodi u svijet S/M-a

    AUTOR:
    • Nenad Polimac

  • OBJAVLJENO:
  • 10.02.2017. u 23:07

Što se događa između dvoje junaka više nije štof za ozbiljnu priču pa su smišljene vanjske prepreke kako bi se ispunilo dvosatno vrijeme

Franšize “Pedeset nijansi...” i “Sumrak saga” imaju puno zajedničkog. Obje su namijenjene prvenstveno gledateljicama, junakinje su cure zaljubljene u posebnu vrst momaka (vampira odnosno S/M sadista), zato su valjda prvi film i režirale žene, Catherine Hardwicke “Sumrak” a Sam Taylor-Johnson “Pedeset nijansi sive”.

Prije toga su se bavile nezavisnim filmovima, dovele su sa sobom i direktore fotografije koji su na njima radili (Hardwicke Elliota Davisa, a Taylor-Johnson Seamusa McGarveya), što je jamčilo izvjesnu svježinu i neopterećenost holivudskim klišejima. Koliko ih god neki kritičari mrzili, u odnosu na ono što je došlo poslije, i “Sumrak” i “Pedeset nijansi sive” odisali su nepatvorenom emocionalnošću i izvjesnim realizmom koji su se poslije izgubili.

Korak u konfekciju

Producenti su se, naime, poprilično iznenadili fantastičnim odjekom tih proizvoda kod ciljne publike i odlučili igrati na sigurno. Hardwicke je zamijenjena Chrisom Weitzom koji je postrani od franšize “Američka pita” imao poprilično ozbiljan holivudski pedigre, a Taylor-Johnson Jamesom Foleyjem, nekoć filmašem pustolovnog duha, kasnije redateljem brojnih epizoda Netflixove “Kuće od karata”. “Sumrak saga: Mladi mjesec” odlučno je i neinventivno zakoračila u konfekciju, a ista je situacija i s “Pedeset nijansi mračniji”.

Nastavak započinje kako je jedino i moguće. Diplomka engleske književnosti Anastasia Steele (još uvijek jako dobra Dakota Johnson) otkačila je nakon ponižavajućeg bičevanja svog dragana, milijardera Christiana Greya (ovaj put nešto sigurniji Jamie Dornan), zaposlila se u izdavačkom poduzeću i shvatila da je dobrovoljno pristajanje na S/M puno manje zlo od salijetanja šefova na radnom mjestu. Naravno, Christian je u blizini, svjestan je da je u nju još zaljubljen i da mu ona puno više znači od nekadašnjih “podanica”, a i ona je spremna preispitati svoj tvrdi stav prema njegovim “perverzijama”. Sada je Anastasia ta koja najavljuje što želi prihvatiti a što ne iz svijeta S/M-a, dok on poput poslušnog dječaka prihvaća svaki njezin mig.

Očarani Christian

To što se događa među njima više nije štof za ozbiljnu priču, očarani Christian već je spreman i na ženidbu, pa su smišljene vanjske prepreke kako bi se ispunilo dvosatno filmsko vrijeme. Predložak E.L. James nije nudio bog zna što, a njezin suprug, scenarist Niall Leonard, kojem je to prvi rad na filmu, prije toga pisao je samo za televiziju, još se manje u tome snašao. Napetost se najprije pokušava stvoriti uvođenjem lika Christianove bivše “podanice” Leile (Bella Heathcore), koja iskrsava odasvuda, hoda poput zombija i kao da je izašla iz serijala “Krug”. Nešto je ozbiljnija prijetnja Elena Lincoln (Kim Basinger), sredovječna dama koju u prvom filmu samo spominju kao gđu. Robinson (lik koji je igrala Anne Bancroft u “Diplomcu”), ona je naime zavela Christiana kao 15-godišnjaka i uvela ga u S/M. To bi još funkcioniralo da je junak manje zaljubljen u svoju dragu, no kako je to neosporiva činjenica, glumica nagrađena Oscarom za “L.A. povjerljivo” potrošena je bez veze, a i dobila je premalo scena. Naposljetku, tu je i jedan zbrzani udes helikopterom, nije teško pogoditi tko ga je izazvao, što nam se pokaže u posljednjem kadru - i to je sve.

Sjajna Rita Ora

Velika je greška što se nisu razradili odnosi u Christianovoj obitelji (on je usvojen kad je imao 4 godine), njegovu polusestru Miu igra pop zvijezda albanskog podrijetla Rita Ora, koja je sjajna, ali joj je nastup prekratak, uostalom, kao i u “Pedeset nijansi sive”.

Producenti se nisu time osobito zamarali, znali su da je fabula samo gnjavaža na koji veći dio publike neće obraćati pažnju. Bitno je ono što se odigrava između Christiana i Anastasie, i to u tzv. Crvenoj sobi, prepunoj S/M pomagala, koja je prije bila zaključana, no sada junakinja ulazi u nju kako joj se prohtije. Redatelj Foley tome je sve podredio, za direktora fotografije uzeo je Johna Schwartzmana, snimatelja vizualno raskošnih blockbustera Michaela Baya i Jerryja Bruckheimera, tako da erotske scene izgledaju poput spotova, a čim se za to ukaže prigoda, započne neki glazbeni broj, jer je bitno prodati i “soundtrack” album, ne samo film. Sve je u tom pogledu krajnje kalkulirano, čak se i najava za treće (i nadajmo se zadnje) izdanje serijala pojavljuje usred odjavne špice a ne na kraju, kao što je običaj u Marvelovim blockbusterima.

Ulaz u čarolije

Uzgred, nije to sve skupa ni tako naivno. Dražesna i ljubopitljiva Dakota Johnson malo pomalo slama otpor svoga partnera, ona je naš ulaz u čarolije S/M-a i budite uvjereni da je potražnja u sex shopovima za ovakvim igračkama nakon ova dva filma itekako porasla. Vjerojatno je zato serijal takav fenomen, u Americi, istina, najavljuju da će drugi film proći neusporedivo slabije od prvog, ali u nas sam na pretpremijeri u srijedu u ranom poslijepodnevnom terminu vidio trostruko više posjetitelja no što je to inače slučaj.

Šteta je samo što za redatelja nisu uzeli nekog genijalnog erotomana kakvi su nekoć bili Walerian Borowczyk, Nagisa Oshima i Marco Ferreri. Foley je isporučio ono što je htjela producentska kompanija, ali s takvom temom moglo se postići i puno više.

Tagovi

Izdvajamo