Aaron Sorkin napravio je posebnu projekciju pilot-epizode svoje nove serije “Uredništvo” (hrvatski prijevod izostavlja mnoštvo značenja koje nudi engleski original “The Newsroom”) za televizijske novinare, među kojima je bio i veteran Dan Rather (pune 24 godine vodio je CBS-ove “Večernje vijesti”).
Uzvanici su bili mahom oduševljeni, hvaleći slavnog scenarista da se vrlo pregledno i dramski uzbudljivo pozabavio problemima njihove profesije: “Vaši su likovi od krvi i mesa i suočavaju se s nedaćama s kakvima se i mi svakodnevno nosimo”, bio je komentar jednog zadovoljnog, očito vrlo upućenog gledatelja.
Opsesija medijom
“Uredništvo” - čija je pilot-epizoda emitirana prošle subote na američkoj kablovskoj mreži HBO , a u utorak i na njezinoj hrvatskoj inačici - s razlogom je privuklo veliku pažnju. Pedesetjednogodišnji Sorkin, dobitnik Oscara za “Društvenu igru”, nominiran i ove godine za “Igru pobjednika”, ovjenčan s četiri nagrade Emmy za političku seriju “Zapadno krilo”, danas je među najprestižnijim hollywoodskim scenaristima. Televizijski medij mu je opsesija i njime se dosad bavio u dvije serije, najprije u hvaljenoj “Sportskoj noći”, situiranoj u svijet sportskog novinarstva, koja je izdržala dvije sezone, a kasnije u “Studiju 60”, čiji su protagonisti modelirani po akterima kultne emisije “Subotom uvečer uživo”: potonja je trajala samo jednu sezonu, ali je imala strastan krug poklonika, a emitirana je i u nas.
“Uredništvo” se pak odigrava među novinarima koji pripremaju televizijski dnevnik na fiktivnoj kablovskoj mreži ACN, emisija se zove “Noć za vijesti” i emitira se u elitnom terminu, između 8 i 9 uvečer.
Njezinog voditelja Willa McAwoya (poznati hollywoodski karakterni glumac Jeff Daniels) u prvoj sceni upoznajemo u malo drukčijem kontekstu, u panel-diskusiji sa sveučilištarcima koje zanima odgovor na pitanje: “Zašto je Amerika najbolja zemlja na svijetu?”.
Zaboravljene ikone
McAvoy se pokušava izvući pošalicama, no kada ga pritisnu, on jezgrovito odgovara da Amerika više nije najbolja zemlja na svijetu, možda je nekad bila, no da danas zaostaje za drugima ne samo po političkim slobodama nego i po mogućnostima školovanja, zdravstvu i koječemu drugome.
Ispostavlja se da je McAvoy u ovoj situaciji prvi put rekao istinu. Njegova emisija “Noć za vijesti” već dugo igra na sigurno, ne provocira nego ugađa, gledanost je važnija od istraživačkog novinarstva, a sam McAyoy neka je vrsta Jaya Lenoa među voditeljima vijesti. U svijetu u kojem publiku više zanima što se događa s Lindsay Lohan i u kojem caruje tabloidno novinarstvo, potpuno su zaboravljene ikone televizijskog novinarstva poput Edwarda R. Murrowa, koji je srušio senatora Josepha McCarthyja jednom emisijom (o tome je George Clooney snimio film “Laku noć i sretno”), ili Waltera Cronkitea, čije je izvještavanje pridonijelo okončanju vijetnamskog rata.
Poznati slučajevi
Nakon ispada na sveučilištu McAvoy je upućen na dvotjedni odmor, a po povratku je neugodno iznenađen kada ga šef Charlie Skinner (također poznati karakterni glumac Sam Waterson) obavijesti da je u njegovom timu napravio važnu izmjenu: za izvršnu producenticu dodijelio mu je bivšu ratnu reporterku McKenzie McHale (britansku glumicu Emily Mortimer nedavno smo gledali u Scorsesevom filmu “Hugo”), koja preferira malo žešće emisije no što ih je McAvoy spreman raditi i citira mu Cerevantesa kako bi ga podsjetila na nešto što obično nazivaju idealima. Da stvar bude gora, McKenzie je njegova bivša cura, pa se privatno i profesionalno neugodno prepleću. Dramsku jezgru pilot-epizode predstavlja produkcija njihove prve zajedničke emisije, a to je i efektan pokazatelj kako bi mogla zapravo funkcionirati televizija uživo. Za povod je uzeta poznata epizoda curenja nafte u Meksičkom zaljevu 2010. godine, koju McAvoy po instinktu uzima za glavnu temu emisije, a njegovi suradnici imaju samo sat vremena da dokažu kako nije štos u tome baviti se postradalima nego dokumentirati kako je do tragedije svjetskih razmjera došlo zbog nedostatnih sigurnosnih mjera. Je li takvo televizijsko izvještavanje moguće čak i u Americi drugo je pitanje, međutim, nama - naviklima na TV dnevnike s gomilama unaprijed pripremljenih priloga - to više sliči na znanstvenu fantastiku.
Pilot-epizoda
Stoga si ekipa “Noći za vijesti” na kraju s razlogom čestita na aktualnoj emisiji, dok se konkurencija bavila novim modelima I-pada i spomenula njihovu udarnu temu tek uzgredno.
Gledanost pilot-epizode “Uredništva” je odlična, u Americi ju je vidjelo ukupno 2 milijuna i 140 tisuća gledatelja, tek nešto slabije od starta “Igre prijestolja” (2,2 milijuna), ali puno bolje od vampirske serije “Okus krvi” (1,4 milijuna). Ocjena korisnika web portala www.imdb.com je iznimno visoka - 8,8 od ukupno 10 - a i sa drugih internetskih stranica stižu pohvale. Kritičari su znatno rezerviraniji: The Wall Street Journal prigovara da su Sorkina ponijeli solilokviji o televizijskom novinarstvu i američkoj politici, zbog kojih je zapustio radnju i likove, a većina drugih se slaže da je “Uredništvo” u odnosu na “Zapadno krilo” puno slabiji rad. Prvu epizodu potpisao je redatelj Greg Mottola (tinejdžerska hit komedija “Superbad”, odlična SF zafrkancija “Paul”), no po metežu koji povremeno vlada u kadru rekli biste da je za kontrolnim pultom netko manje iskusan.
Uloga Jane Fonde
O serijama se, međutim, ne raspravlja na osnovi pilot-epizoda. Naredne epizode pokazat će kakvi su zapravo protagonisti (neosporno odlični glumci iskoristit će svaku priliku za dodatno uslojavanje likova), zagrist će se i u puno drugih tema, a već je i zanimljiv podatak da se u trećoj epizodi pojavljuje Jane Fonda u ulozi moćne televizijske face, koja donekle podsjeća na njezinog bivšeg supruga Teda Turnera. Dostatan razlog da odsad svakog utorka u sedam uvečer potražimo u svojoj ponudi kablovskih programa kanal HBO.