HOROR NA ZFF-U

HOROR ROBERTA EGGERSA O POTONUĆU U LUDILO 'Svjetionik' je najglasovitiji, ali ne i najbolji film glavnog programa

 

“Svjetionik” redatelja Roberta Eggersa vjerojatno je najglasovitiji film koji ovogodišnji ZFF igra u glavnom programu. Taj crno-bijeli horor skrenuo je pažnju već i činjenicom da u njemu igraju dvije ozbiljne holivudske zvijezde - Robert Pattinson i Willem Dafoe.

Kad je film u svibnju premijerno prikazan u Cannesu, karte za film čekale su se u redovima, sam se film pretvorio u jedan od događaja festivala, a u konačnici je dobio i nagradu međunarodnog žirija kritike (FIPRESCI). Ista grozničava znatiželja popratila je “The Lighthouse” i u Zagrebu. Čak i za ranojutarnju projekciju u četvrtak u kinu Tuškanac karte su bile rasprodane danima unaprijed.

Svjetlo kao opsesija

Treba odmah reći: “Svjetionik” nije film koji ispunjava tako grozničava iščekivanja. Riječ je o filmu koji nesumnjivo ima vrlina, ali svejedno ne zavređuje hajp koji se oko njega napuhao.

Ambijentiran u Novu Škotsku krajem 19. stoljeća, Eggersov film prati dvojicu svjetioničara koji pristižu na osamljenu hrid na četverotjednu smjenu. Stariji (Dafoe) iskusni je svjetioničar, šef smjene i alkoholičar. Mlađem (Pattinson) ovo je prva smjena na novom poslu. Na samom početku, prinovu dočeka iznenađenje. Premda bi se uz svjetlo trebali izmjenjivati, stariji svjetioničar zabrani mlađem da se uopće približi tornju s Fresnelovim lećama. Tjera ga da radi teške poslove održavanja, no u toranj ga ne pušta. Mlađem će stoga svjetlo ubrzo postati opsesija.

 

Istodobno, stari svjetioničar puni mlađem glavu pričama o vražbinama i praznovjerjima. Kad se četverotjedna smjena približi kraju, vrijeme se pogorša, a dvojica ljudi na hridi tonu u progredirajuće ludilo.

“Lighthouse” je - ukratko - horor o potonuću u ludilo u tradiciji Maupassanta ili Henryja Jamesa. Za taj halucinantni sadržaj Eggers je odabrao i halucinantni, antirealistički stil. “Svjetionik” je snimljen crno-bijelo, pretežno sa 4:3 izrezom slike tipičnim za nijemi film. S tim arhaičnim likovnim stilom pod ruku idu i jezično namjerno arhaični, knjiški dijalozi. Taj splet postupaka podsjetit će upućenije filmofile na ono što godinama radi ludi kanadski eksperimentator Guy Maddin.

Stilski začudan

Ali, Maddin ne radi žanrovske filmove - a “Lighthouse” bi ipak trebao biti horor. A kao horor ne funkcionira najbolje zato što je već sam početak filma stilski tako začudan, da Eggers ne uspijeva gradirati bizarnost i odvesti nas u još čudnije. Srednji dio filma tako ostavlja dojam repetitivnosti, istih i istih kavgi dvojice pijanih ljudi kojima se mrači um. Film, naravno, ima vrlina.

Dizajniran je izvanredno, oba su glumca odlični, ima tu par hororskih scena s galebovima koje bi se i Hitchcocku svidjele. Ali, na ZFF-u smo ipak vidjeli puno jače robe od “Lighthousea”.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo