Bit će velika greška ukoliko nakon prve epizode mini serije “Patrola na cesti” procijenite da vas tako nešto ne zanima. U njoj se zapravo ne događa bog zna što, u pitanju je, reklo bi se, obiteljska drama kakvih smo se već nagledali. Mjesto radnje je fiktivno mjesto Vrhovo, negdje blizu granice s BiH, ne suviše udaljeno od Splita, a priča započne kad mala Josipa (debitantica Anđela Šmit) otkrije da joj je baka upravo umrla u kuhinji. Pokojnica nije živjela s djevojčicom nego sa svojim suprugom Jakovom ( Mate Gulin), koji je sada ostao sam u povelikoj kući.
Josipin otac Frane vodi kafić u Vrhovu, kako je Hercegovina preko puta, vjerojatno od tamo nabavlja alkohol, cigarete i još koješta, o čemu njegova supruga Mare ( Nataša Janjić) ne želi ništa znati. Na vijest o majčinoj smrti iz Zagreba stiže Franin brat Josip ( Krešimir Mikić), koji tamo već dugo radi kao policajac i sada se nakon dugog vremena vraća u rodno mjesto.
Sprovod i karmine protječu kao i svugdje, najprije patos a zatim opuštanje uz jelo i piće, među braćom se osjeća izvjesna tenzija, ali ništa posebno. Kada obredi završe, treba se vratiti svakodnevnom životu, no Josip užasnut ustanovi da mu otac nije u stanju brinuti se sam za sebe, jer u jednoj prigodi čak izazove požar kada ostavi upaljen štednjak. Frane i Mare poslali bi ga u dom, za što Josip ne želi čuti i donosi prilično neočekivanu odluku, tražit će premještaj, preseliti se u rodno mjesto i živjeti s ocem.
Krešimir Mikić
Nepisana pravila
Tako završava prva epizoda nakon koje se ugođaj dosta radikalno mijenja i počinje prilično napeta krimi drama. Josip je raspoređen u patrolu na cesti, partner mu je mladi Dario ( Stipe Radoja), koji ga iznimno respektira, jer je s njegovim poginulim ocem bio u Domovinskom ratu, međutim, očito je da policajac iz Zagreba ne zna za nepisana pravila u tom pograničnom području, ne zaustavlja se baš svakoga, a i šverc ponekad nije osobit prekršaj.
Nakon jednog incidenta Josip shvati da su Frane i njegova dva partnera među najčešćim putnicima preko granice, pa dok se radi o snabdijevanju za kafić, to i nije tako strašno, ali kad se krijumčari marihuana, a možda i žešće droge, to je već nešto i za splitsku policiju, a ne za lokalne murjake iz Vrhova. Napetost među braćom raste, ima među njima još nešto što ih razdvaja, ali Josip o tome ne govori, a još je gore kad mora birati između posla i rodbinske solidarnosti. Nikad se ne zna kako će se opredijeliti, što povećava dramsku tenziju iz epizode u epizodu.
Precizna struktura
Mini seriju je režirao Zvonimir Jurić, po scenariju koji je napisao s Juricom Pavičićem, čija je pak pripovijetka iz istoimene zbirke poslužila kao predložak. Jurić je pomalo neočekivan odabir za ovakvu vrstu priče, jer njegova najbolja ostvarenja, nedavni “Kosac” i hvaljena ratna drama “Crnci” (korežija s Goranom Devićem), samo koketiraju sa žanrom da bi ga naposljetku potpuno napustili (ili nadišli – kako već hoćete). “Patrola na cesti”, međutim, posjeduje preciznu dramsku strukturu, nema tu prilike za otvorene rukavce, sve što se pokaže mora imati i svoj logičan nastavak, no redatelj je našao sebi zahvalan prostor u realizmu kojim je zadojio svaku od epizoda i u intrigantnom profiliranju protagonista.
Nataša Janjić
Josip je mučaljiv, introvertan, nešto ga muči, a isprva je teško otkriti što, dok mu je Frane potpuna suprotnost, ekstrovertan, brižan otac sve do jedne određene granice (nevjerojatna je scena u kojoj odluči riskirati sigurnost svoje kćeri), a ljubavna afera s konobaricom Anitom ( Daria Lorenci Flatz) pokazuje da ga ni brak s Marom u potpunosti ne zadovoljava. Nema tu pozitivnog ni negativnog, to su životna opredjeljenja za koje baš i nema racionalnih objašnjenja, više je stvar u karakterima.
Sugestivna Janjićka
Slojevitost odnosa među likovima podvlači već spomenuti realizam, glumci govore prirodno, kao da su u tom kraju i stasali (neki od njih, uostalom, i jesu), a Jurić je posvetio pažnju čak i najsitnijoj epizodi. Krešimir Mikić imao je najnezahvalniji zadatak, vrlo malo dijaloga i minimum reagiranja na situacije (njegova tučnjava s bratom snimljena je u dalekom drugom planu), ali glumcu takve karizme to nije ispao problem, dok je Slavko Sobin (pamtimo ga po seriji “Crno-bijeli svijet” i efektnim epizodama u “Zvizdanu”) dobio najzahvalniji i odlično ga je iskoristio.
Petar Ćiritović i Slavko Sobin
Nataša Janjić već dugo nije bila tako sugestivna na ekranu, a kao “guest star” u četvrtoj epizodi pojavljuje se Zlatko Burić, nekoć član Kugla glumišta, danas prvak danskog kazališta, filma i televizije. Vrlo je dobra i fotografija slovenskog snimatelja Marka Brdara, njezina nenametljivost potpuna je suprotnost onoj u “Zvizdanu”. Kada sve završi, Jurić je postigao ono što je htio, ostaje osjećaj otvorenosti, nezadovoljenosti, promašenosti, a putovanje prema njemu bilo je iznimno uzbudljivo.
“Patrola na cesti” još je jedan vrlo prestižan adut dramske redakcije HRT-a, koja se zahvaljujući dvjema sezonama “Počivali u miru” i “Crno-bijelom svijetu” nametnula kao najbolja u regiji. Nije to mala stvar, ali treba taj status i održati.