ZAGREB - Film "IKEA for YU" koji je na ZagrebDoxu imao svoju hrvatsku premijeru, a imat će još dvije projekcije, osobna je priča Marije Ratković Vidaković o suočavanju s vrijednostima koje je dobila u obitelji i pronalaženju vlastitog puta.
Svoj filmski prvijenac, koji je surežirala s Dinkom Radonić počela je kao projekt kojim je namjeravala pokazati ideale svoga djeda koji je bio političar u bivšem sustavu, direktor Filmskih novosti, Borbe.
"Htjela sam povezati djedovu priču i spomenike NOB-u koji su oronuli i koji su me asocirali na njegovo kopnjenje nakon propasti Jugoslavije, no onda sam shvatila da mi je važnije vidjeti koje vrijednosti ću ja prenijeti svome sinu, što je moj djed prenio mojoj mami, a ona meni i bratu, gdje se ja u svemu tome pronalazim", rekla je Ratković za Hinu.
Kroz filmsko putovanje kroz povijest njene obitelji, koja još vjeruje u jugoslavenske ideale, autorica analizira svoj život i odlučuje se za "novi početak" u Švedskoj.
"Kad sam si postavila pitanje što mi znače ti ideali i vrijednosti, je li to nešto opipljivo, shvatila sam da je moj identitet povezan s Hrvatskom, a sad i sa Švedskom, no narodnost mi nije bitna, to mi je dosta apstraktno", dodala je.
To su ujedno i vrijednosti koje su joj prenijeli roditelji. "Sada i živim u državi gdje nacija nije važna, njima je apstraktno kada im objašnjavam tko je Srbin, tko Hrvat, a tko Slovenac. Vezani su uz svoje porijeklo, ali i ponosni što su Skandinavci", rekla je.
"Da mi je netko rekao prije šest godina, kada sam počela raditi na filmu, da ću živjeti u Švedskoj rekla bih mu da nije normalan. Bilo je to najturbulentnije razdoblje u mom životu", istaknula je.
O odlasku iz Hrvatske dugo je razmišljala sa suprugom, uvijek su mislili da zašto bi to napravili kada ovdje imaju dobre poslove i riješeno stambeno pitanje, no kada su shvatili da nisu zadovoljni kada je sve u redu, da nikada neće biti bolje i da se nikada neće maknuti od ideoloških priča, od 1941. i 1991., 1945. i 1995.
Ratković je nakon učenja švedskog jezika počela predavati film u gimnaziji i Umjetničkoj školi, vodi PR svoje škole, organizira radionice.
Vjeruje kako će svaki gledatelj njezin film moći pogledati iz svoje perspektive i pronaći nešto za sebe, od teme ideoloških previranja i odvajanja od gnijezda do suočavanja s prošlošću i majčinstva.
Marija Ratković Vidaković rođena je 1985. godine u Karlovcu. Završila je studij filmske, TV i kazališne produkcije i diplomirala produkciju scenskih i izvedbenih umjetnosti pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Apsolventica je njemačkog i španjolskog jezika i književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Jedna je od pokretačica i dugogodišnja direktorica Four River Film Festivala i Karlovačkog riječnog kina. Od 2017. godine živi i radi u Švedskoj. IKEA for YU (2018) njezin je prvi film, a surežirala ga je s Dinkom Radonić.
Film je prikazan u regionalnoj konkurenciji, a na Dox je stigao nakon festivala kao što su DOK Leipzig, Sarajevo film festival, Međunarodni filmski festival Prvi kadar u BiH, Međunarodni filmski festival u Dhaki, Festival nezavisnog filma Yala u Nepalu i Festival Cinematográfico de Mérida u Meksiku. Sljedećih nekoliko mjeseci sudjelovat će na festivalima u Srbiji, Grčkoj i Rusiji.
Razvijan je u okviru različitih radionica i programa za dokumentarni film, a produkciju, uz Hrvatski filmski savez, potpisuje i švedski koproducent: WizworksStudios AB.