Doznavši za smrt kćeri Carrie Fisher, Debbie Reynolds pretrpjela je moždani udar u sinovljevoj kući i umrla drugi dan u 85. godini.
Njih dvije bile su iznimno vezane, Carrie je o njoj često pisala u svojim memoarima pa i prozi, a možda sve tako ne bi završilo da joj majka nije pobolijevala još od 2012., kada je završila u bolnici zbog alergije na propisane lijekove. Prije toga je bila pravi dinamo, jedna od najpropulzivnijih sudionica američkog show businessa, čega možda nismo bili svjesni jer mnogi od njezinih filmova, albuma i televizijskih radova uopće nisu stizali do nas. U početku jesu.
Kći skromne, vjerski zadojene obitelji (roditelji su joj pripadali Kršćanskoj nazarenskoj zajednici), koja se iz El Pasa preselila u Burbank, bila je pripadnica ženskih skauta i to obožavala, da bi je zatim izabrali za Miss tog grada na sjeverozapadu okruga Los Angeles, kad je imala tek 16 godina, što su zamijetili i holivudski lovci na talente. Dobila je ugovor s kompanijom Warner Bros. i promijenila krsno ime Mary Frances u Debbie, a već u filmu “Tri male riječi”, u kojem je nastupala uz Freda Astairea i Veru-Ellen, izborila je nominaciju za Zlatni globus za novu zvijezdu godine. Istodobno, njezina pjesma “Aba Daba Honeymoon” iz filma “Dva tjedna ljubavi”, koju je pjevala s partnerom Carletonom Carpenterom, bila je među tri najslušanije te sezone.
Pjevajmo na kiši
Gene Kelly nije se puno premišljao kad je tražio novo lice za svoj mjuzikl “Pjevajmo na kiši”. Iako je tek prešla osamnaestu, Debbie je bila oduševljena što je odabrana, a nije je smetao ni uvjet da odlično nauči plesati, pjevati je ionako već znala.
Glumila je nekog poput sebe, holivudsku aspiranticu, koja u doba prijelaza nijemog u zvučni film ima poseban adut, krasan glas, što se pokaže korisnim kad mora dublirati kreštavu zvijezdu. Ona bi radije da nastupa pod svojim imenom, ali do kraja filma i ta joj se želja ispuni.
“Pjevajmo na kiši” odmah je postao senzacija, proglašen je najboljim mjuziklom ikad napravljenim, ali je dobio samo dvije nominacije za Oscara: paradoksalno, jedna od njih pripala je Jean Hagen, koja je sjajno odigrala zvijezdu neugodna glasa, a Debbie je ostala praznih ruku. Nije to dugo žalila jer su je proglasili novom ljubimicom Amerike, uglavnom je nastupala u komedijama sa i bez glazbe, a posebno uspješna je bila “Tammy i neženja” iz 1958. koja je poslije prerasla u tinejdžerski serijal, u kojem je Debbie zamijenila puno mlađa Sandra Dee. Njezina pjesma “Tammy” suvereno je držala prvo mjesto američke top liste, jedina koju je u razdoblju od dvije godine izvodila žena, obično su tu poziciju svojatali muškarci.
Debbie Reynolds i njena kći Carrie Fisher
Malo toga smo vidjeli u našim kinima (izuzev izvrsnog “Svadbenog ručka” Richarda Brooksa, prilično ozbiljne socijalne komedije u kojoj je igrala kćer Bette Davis i Ernsta Borgninea), njezine su filmove smatrali suviše “američkim” i “kičastim”, uvijek u tehnicoloru i glamuroznim ambijentima, no zato je na domaćem terenu bila suverena. 1955. udala se za pjevača Eddieja Fishera, najbolji prijatelji bili su im producent Mike Todd i njegova prekrasna supruga Elizabeth Taylor, Fisher im je bio kum na vjenčanju, a Debbie djeveruša, no poslije je došlo do skandala: Todd je poginuo u zrakoplovnom udesu, Elizabeth je bila neutješna, a njezini najbolji prijatelji bili su uvijek uz nju. Možda i previše. Kad je Debbie jednom nazvala Elizabeth, javio joj se Fisher, očito je bio s njom u krevetu. Ona je samo hladno poručila mužu “Molim te, daj mi Elizabeth” i ubrzo poslije toga pokrenuli su brakorazvodnu parnicu. Kako je to sarkastično komentirala Carrie Fisher: “Tata je najprije tješio Elizabeth cvijećem, zatim poljupcima, a naposljetku i penisom.”
Knedla u grlu
60-ih je Debbie zadržala svoj zvjezdani status, nastupila je u super vesternu “Kako je osvojen Divlji zapad”, dobila prvu nominaciju za Oscara za “Nepotopivu Molly Brown” (autentičnu milijunašicu u “Titanicu” Jamesa Camerona glumi Kathy Bates), snimila još nekoliko hitova (u nas je bio dosta popularan “Raspjevana opatica” odnosno “Pjevam pjesmu Dominique”), a krajem 60-ih dobila i svoj vlastiti show, koji je naprasno prekinula jer ju je uvrijedila reklama za Pall Mall već u prvoj epizodi. Poslije je priznala: “To mi je bila valjda najgluplja odluka u životu”.
Drugi od tri supruga bio je Harry Karl, vlasnik lanca dućana s cipelama i u početku se brak činio idiličnim, jednom su čak putovali brodom Queen Elizabeth i vidjeli da je među putnicima i Elizabeth Taylor. Poslala joj je poruku da se vide, zajedno su večerali i srdačno se napričali. Istina, kad je puno kasnije nastupila s njom u tv filmu “Te stare cure” (za koji je Carrie napisala scenarij) i Elizabeth joj je rekla “Puno ti dugujem”, Debbie je priznala da je dugo nakon toga imala knedlu u grlu.
Karl se činio sjajan muž, ali je zbog ovisnosti o kocki i loših investicija protratio i njezin imetak, razveli su se, ona je krenula iznova, 70-ih je započela vrlo uspješnu brodvejsku karijeru, uvela i 15-godišnju Carrie na pozornicu u mjuziklu “Irene”, a imala je i poslovnih ambicija: bila je vlasnica hotela u Las Vegasu koji je 1997. morao u stečaj.
Zadnje važne uloge odigrala je u filmovima “Majka” Alberta Brooksa i “Moj život s Liberaceom” Stevena Soderbergha, no ključno je da joj nikad nisu prigovorili zbog blijede izvedbe. Bila je među najblistavijim ikonama američkog filma, kazališta i televizije.
Vrijedna kolekcija filmskih rekvizita
Posebna strast Debbie Reynolds bilo je sakupljanje artikala iz poznatih holivudskih filmova: puno toga domogla se na zloglasnoj aukciji MGM-a održanoj 1970. Sve ju je zanimalo, šešir Charlesa Chaplina iz njegovih nijemih komedija, blještave crvene cipelice koje je Judy Garland nosila u “Čarobnjaku iz Oza”, bijela haljina Marilyn Monroe iz “Sedam godina vjernosti” koju podigne strujanje iz podzemne željeznice te koješta drugo. Krajnje je ozbiljno planirala s kolegicama osnovati pravi holivudski muzej, ali to nikad nije uspjela ostvariti jer je investicija bila prevelika, a potencijalni investitori završili su u stečaju. Njezina kolekcija procijenjena je na 11 milijuna dolara, međutim, vrijedila je puno više. Povremeno je bila prisiljena ponešto i prodavati, pa je samo haljina Marilyn Monroe dosegla cijenu od 4,6 milijuna dolara.