Glumica Vini Jurčić (23) ove je godine u roku završila Akademiju dramske umjetnosti i evo je na Pulskom filmskom festivalu, debitantica je u glavnoj ženskoj ulozi u dugometražnom igranom filmu “Za ona dobra stara vremena” u režiji legende TV serija, filmova i dokumentaraca Eduarda Galića. Ulogu u filmu kojem je baza autobiografija Galićeva sina Dominika, ujedno i scenarista filma - Dominik Galić diplomirao je na Berkeleyju i kao magistra ekonomije primili su ga u Agrokor, ali da u skladištu premeće kutije - dobila je na audiciji na kojoj je bilo mnogo mladih glumaca.
- Zahvalna sam na riziku koji je redatelj podnio uzevši toliko mladih, nepoznatih ljudi. Od Galićevih sam filmova rado gledala ‘Horvatov izbor’, filmsku verziju ‘Putovanja u Vučjak’. Malo sam stara duša, volim gledati kinematografiju bivše Jugoslavije, nerijetko i na mobitelu - kaže Vini Jurčić.
U Galićevu filmu, koji je smješten u razdoblje kraja 90-ih, glavni junaci imaju 20-ak godina, a Vini Jurčić u ulozi je konobarice Ivane koja radi u kafiću u koji navraćaju dvojica prijatelja. Njih tumače Marko Petrić i Karlo Mrkša.
Čehov na satu
- Riječ je u filmu o izgubljenoj poslijeratnoj generaciji mladih koji rade honorarne poslove i životare. Moj lik je iz Slavonskog Broda, studentica Filozofskog koja se upetljala u ljubavni trokut. Tumačim tip osobe koja, kad joj krene, ne može vjerovati da joj je krenulo, pa autodestruktivno mora sama sebe zeznuti.
Nezadovoljna je životom u Hrvatskoj i želi sreću iskušati vani. Osim toga, fura se na Britney Spears, to je to vrijeme - objašnjava ulogu za koju ju je na setu pohvalio Mustafa Nadarević, koji igra jednog dežurnog lika u kafiću. Film Eduarda Galića donosi u podjeli i imena poput Dragana Despota, Ive Gregurevića, Mustafe Nadarevića.
Vini Jurčić rođena je i odrasla u Zagrebu, a glumiti je počela kada je krenula u osnovnu školu, a to je bilo sa šest godina. Upisala se u studio ZeKaeM-a kod Jadranke Korde Krušlin te je kao djevojčica imala priliku glumiti u predstavama Gavelle i ZekaeM-a.
- Često bih tijekom školske nastave čitala Čehovljeve drame, profesori bi mi stalno govorili da to maknem - kaže Vini Jurčić, koja je bila odlikašica II. gimnazije u Zagrebu i odrastala je na Tuškancu.
Ljudi u poslu
Sa 17 godina glumica Jelena Miholjević počela ju je pripremati za prijemni na Akademiji, koji je položila iz prve. Tijekom godina studiranja, lani smo je, među ostalim, gledali u ulozi Manduše u histrionskoj predstavi “Kći Lotrščaka”.
- Na Opatovini sam iskusila da, kad igraš vani, moraš biti presudno glasan i razgovijetan te izravniji u kontaktu s publikom. Budući da se glumom bavim od djetinjstva, trema mi je manja, nemam strah od publike, od izlaganja, imam ga jedino ako ne znam što točno radim na sceni, ako nije bilo precizne redateljske upute.
Glumac se bori tijekom godina s različitim stvarima, neke moje trenutne prednosti su velika koncentracija, predanost, prilagodljivost. Kažu, eto, i da mi je mana što katkad zabrijem nešto po svome - kaže glumica s neobičnim imenom za ove prostore, no možda zgodnim za glumicu. Mama joj je dala ime po ženi Nelsona Mandele, Winnie.
- Znaju ljudi reći, e, baš si mi Vini - kaže Vini, koju na Dubrovačkim ljetnim igrama očekuje produkcija Akademije “Odbrojavanje - na piru s Držićem i Nalješkovićem”. Od uzora u glumištu spomenut će Slavicu Knežević koju je promatrala u Gavelli kao djevojčica, divila se njezinoj lakoći, a kao glumicu koja vješto koristi tijelo spominje Jadranku Đokić. U slobodno vrijeme vozi bicikl i s prijateljima filozofira o životu u umjetnosti.
- Ljubavi nema trenutno. Je, ide ljeto, ali kako za koga. U kolovozu će biti plažica, muzika na Lošinju, ja morska sirena, raspustit ću kosu, pa što bude - nasmijala se.
Što je najteže u glumačkom pozivu?
- Ljudi. Ako ti se netko ne sviđa kao čovjek, teško je s njim biti blizak u sceni, uspostaviti kanal komunikacije, i ta se laž nerijetko vidi na sceni - zaključuje glumica koja trenutno gostuje u nekoliko kazališta i još nema definirano gdje će se sutra zaposliti.