Aktualna hrvatska predsjednica u više je navrata rekla kako je Hrvatska “izišla iz regiona” i kako opet pripada srednjoeuropskom krugu. To, međutim, još izgleda nisu doznali hrvatski TV gledatelji.
Jer, premda internetski servisi i kabelski operateri nude nemali broj zanimljivih poljskih, čeških ili rumunjskih serija, ni jedna od njih nije uhvatila u nas korijen i ušla u gledateljsku kulturu.
Ovog tjedna premijeru ima TV serija koja bi - međutim - zaslužila da bude iznimka. Na HBO-u ovog je vikenda premijerno prikazana prva epizoda češke TV serije “Bez vědomí” (Bez znanja, na engleskom: “Sleepers”). Riječ je o šestodijelnom špijunskom trileru koji je za HBO producirala kreativna ekipa na čelu s redateljem Ivanom Zachariášom, te scenaristom Ondřejem Gabrielom.
Zachariášova i Gabrielova špijunska mini-serija je, za početak, izvrsno izveden i uzbudljiv žanrovski rad. No, ona je još i kudikamo zanimljivija kao svojevrsni ideološki simptom. Riječ je o seriji iz koje isijava duboku nevjericu u ono što se u Istočnoj Europi obično zove - demokratske promjene.
Pad Berlinskog zida
“Bez vědomí” (“Spavači”) zbiva se nekoliko mjeseci uoči i nakon pada Berlinskog zida. Istočna Europa je već u rasulu, svima je jasno da će komunistički režimi pasti, a svi - od Zapada, preko Rusa pa do lokalnih vrhuški - traže svoje mjesto u novom svijetu koji će nastati. Glavni likovi “Spavača” su par čeških disidenata koji dugo žive u Londonu.
Maria (Tatiana Pauhofová) je violinistica, a njen muž Viktor (Martin Myšička) politički aktivni emigrant. Oboje su prebjegli preko granice pod mecima granične policije. Kako se promjene naslućuju, par odluči prvi put nakon desetljeća posjetiti još uvijek komunističku ČSSR. Stvari ne ide glatko: Maria tako susreće sestru koja je zbog njenog bijega imala političkih problema, a morala se i sama skrbiti o teško bolesnom ocu.
Pri tom joj sestra neće priznati da je - kako bi odagnala političke sumnje - ušla u partiju. Koji dan po dolasku, na par emigranata naleti automobil. Maria se budi u bolnici, no njenog muža nema.
Pripovjedni vrtuljak
Viktorov nestanak ustalasa čitavu obavještajnu scenu. Britanska obavještajka (Hattie Morahan) nešto očito krije. Operativac čehoslovačke UDBA-e (StB) (Martin Hofmann) uznemiren je što im ljudi u Pragu nestaju ispred nosa, pa počinje vlastitu istragu. I Rusi također hoće doznati gdje je nestao londonski emigrant. A svi putovi misteriozno vode do starog obavještajca StB-a Vlacha (Jan Vlasák), doajena kojeg bi se moglo opisati kao smjesu Manolića i Broja 1 iz Alan Forda. Vlach zna sve o svakome i krije nebrojene tajne. Istodobno, on je gorak i rezigniran čovjek koji zna da je bivši, a istodobno mora nemoćno gledati kako mu žena kojoj je privržen umire od raka. Za čovjeka sviklog na moć, ta je nemoć razarajuća.
Od ove točke, Gabriel i Zachariaš pletu uzbudljiv špijunski zaplet koji uključuje otmice, prisilne hospitalizacije na psihijatriju, atentate otrovnim naliv-perom i sav sličan arsenal dostojan Luca Bessona. Kritičaru je nemoguće i približno ispričati zaplet “Spavača”, a da gledatelju ne pokvari neki od desetak vješto postavljenih pripovjednih obrata i cliffhangera. No, koliko god “Bez vědomí” bio atraktivni pripovjedni vrtuljak, toliko je riječ o ozbiljnoj seriji s nizom ozbiljno postavljenih likova.
Zachariáš i Gabriel uočljivo su inspirirani Johnom le Carréom. Kao i u najboljim Le Carréovim romanima, nevini građanin postaje predmet igre obavještajnih struktura koje ih koriste i hladno žrtvuju. Kao i kod Le Carréa, ološ u “Spavačima” prođe najbolje, a “naši” i “njihovi” su po mnogo čemu blizanci po metodama i po ciničnom pragmatizmu. Ponekad se čak čini da autori imaju više razumijevanja za “male ljude” iz StB-a (lokalne Udbe), nego za beskrupulozne Britance i Ruse.
Duh trenutka
“Bez vědomí” se zbivaju uoči i nakon najvećeg obrata u novijoj europskoj povijesti - jeseni ‘89. Par čeških autora prema tom romantičnom trenutku baršunaste revolucije imaju nesmiljeno neromantičan pogled. Svi znaju da je sistem truo, i samo kao zapeti čekaju da uskoče u novi. Komunistički direktori i aparatčici već se šaltaju na nove okolnosti. Svatko gleda kako bi predstavio da je radio za “našu stvar” “iznutra”.
I Britanci kao i Rusi pripremaju svoje ljude da bi ih instalirali na čeone pozicije u novom poretku, a pri tom im se ne libe frizirati biografije. Svi sve vrijeme - ukratko - sveudilj lažu. Laž su osobne povijesti, laž su biografije i dosjei, laž su čak i brakovi, identiteti. Zanimljivo je gledati takvu češku seriju upravo u doba dok Česi prosvjeduju protiv premijera Andreja Babiša, bivšeg komunista koji se izvrgnuo u tajkuna, pa u desničarskog političara. Zachariáš i Gabriel očito su pogodili duh trenutka: njihova serija nudi onespokojavajuću sliku postkomunističke Europe kao društva koje počiva na laži u koju su se ljudi dogovorili vjerovati.
Osim što je politički cinično paprena, “Bez vědomí” je i majstorski izvedena serija. Produkcija je sjajno evocirala Čehoslovačku kasnog socijalizma, od pretrpanih privatnih stanova do oronulog, ali izvanrednog dizajna interijera i moderne arhitekture. Produkcija i režija su prvorazredni, a kapu osobito treba skinuti scenaristu koji je sjajno skrojio zaplet i posijao desetak domišljatih plot-twista, tako da ni u jednom času nemate pojma kamo bi vas rasplet mogao povesti. “Spavači” su - ukratko - prvorazredna televizija.