Koncem 80-ih, producent akcijskih filmova Joel Silver je u serijalu “Smrtonosno oružje” prvi put unutar akcijskog filma spojio dvojicu suradnika od kojih je jedan crn a drugi bijel, jedan smireni ziheraš, a drugi nepromišljen i sklon kršenju pravila. Akcijski film dobio je tako jednu od svojih najtvrdokornijih konvencija.
Akcijska komedija “Hitman’s Bodyguard” (Čuvaj me s leđa) režisera Patricka Hughesa i scenarista Toma O’Connora s malim varijacijama varira tu oprobanu žanrovsku formulu. Razlika je tek u tome što par junaka Hughesovog filma nisu policajci, nego zaštićeni svjedok i čovjek koji ga treba prepratiti do suda. Razlika je i u tome što u ovom slučaju - za razliku od “Lethal Weapon” - crni lik u film unosi neortodoksnu ludost i neobuzdanu nepromišljenost, dok je lik bijelog tjelohranitelja onaj koji posjeduje zrno zdravog razuma.
U Hughesovom filmu taj “razboriti” lik je Bryce (Ryan Reynolds), zaštitar specijaliziran za praćenje osoba kojima prijeti atentat. Ugledan u tom poslu, Bryce doživi profesionalni sunovrat kad japanskog trgovca oružjem pod njegovog zaštitom smakne snajper. Brycea jednog dana zove bivša cura, agentica Interpola. Interpol je dužan prebaciti iz Manchestera u Haag plaćenog ubojicu Kincaida (Samuel L. Jackson), krunskog svjedoka na suđenju bjeloruskom diktatoru Duhoviču (Gary Oldman). Duhovič je - međutim - poslao malu kohortu slavenskih ubojica da smaknu svjedoka, a Interpol je pun korumpiranih uhoda. Stoga se bivša cura sjeti da bi posao najbolje mogao odraditi free lancer.
O’Connorov film je desetak godina lutao po holivudskih ladicama, a još 2011. se pojavio na famoznoj Crnoj listi najperspektivnijih nesnimljenih holivudskih scenarija. Ako je vjerovati tisku, scenarij izvorno uopće nije imao komične elemente, da bi samo osam tjedana prije prve klape ekipa filma prionula poslu i “ozbiljni” akcić pretvorila u akcijsku komediju. Čini se da je to bila dobra odluka, jer se film izvrgnuo u pristojan hit.
Da je “Hitman’s Bodyguard” bio čisti akcijski film, bio bi teško probavljiv, ako ne i preko ruba uvredljivog. Jer, film počiva na nizu pripovjednih obrata slabe uvjerljivosti, politički i pravosudni motivi u filmu nisu se sastali s mozgom, a horda slavenskih ubojica koja poput kiše pljušti po junacima ozbiljno miriše na rasizam. Pomakom prema komediji problemi su nestali kao čarobnim štapićem. Nitko više ne haje za uvjerljivost, politički nekorektni motivi najednom su legitimni komediografsko pretjerivanje, a zaplet najednom ima pravo biti nategnuto luckast. Komedija je izvukla najbolje i iz glumaca.
Ryan Reynolds kroz lik frustriranog dobrice parodira uloge koje inače glumi u filmovima, a Samuel L. Jackson neopisivo zabavlja time što mu je pred kamerom dopušteno izvoditi što god pomisli. Tomu treba dodati i režiju Patricka Hughesa u kojoj ima ne malo elemenata slapsticka, te koja najnadahnutije trenutke ima onda kad u drugom planu treba nešto srušiti, razbiti ili dignuti u zrak. “Čuvaj me s leđa” je - ukratko - “Smrtonosno oružje” koje su kalibrirali Buster Keaton i Jackie Chan.
Film ima mana, od kojih je najveća što je predug i ima bar dva obrata previše. No, unatoč tome “Čuvaj me s leđa” je poštena adolescentska trivijala koja sebe ne drži ozbiljnijom i važnijom nego što doista jest. U novijem komercijalnom filmu, to je ugodna iznimka.