75. MOSTRA

KAKO JE VENECIJA 'UKRALA' NAJBOLJE FILMOVE CANNESU Ovogodišnji program bit će najzvučniji i najspektakularniji u posljednjem desetljeću

OBJAVLJENO:
  • 29.08.2018. u 15:37

  •  

    Kad je ovog proljeća Cannes objavio rat Netflixu i HBO-u time što u program nije uvrstio nijedan film internetskih provajdera i nijednu televizijsku seriju, odmah je bilo jasno da će iz tog rata najveći profit izvući nadolazeći jesenski festivali. Tako se i dogodilo.

    Što zbog tvrdoglavosti Cannesa, što zbog kašnjenja nekih produkcija, ovogodišnja Venecija - koja počinje u srijedu - imat će najzvučniji i najspektakularniji program u posljednjem desetljeću.

    Sedamdeset i peta Mostra otpočinje u srijedu premijerom “Prvog čovjeka”, filma o slanju prvih ljudi na mjesec, u kojem glavnu ulogu igra Ryan Gosling, a potpisuje ga redatelj “La La Landa” Damian Chazelle.

     

    U glavnom natjecateljskom programu nalazi se 21 film, a koliko je program snažno srednjostrujaški svjedoči i činjenica da ih je čak 11 na engleskom jeziku. Među tim filmovima nekoliko ih je koji bi se vjerojatno našli na canneskom programu, da Cannes nije uveo embargo na produkcije koje idu ravno na internet.

     

    Među takvima najistaknutiji je bez sumnje novi film braće Coen, vestern komedija “Balada o Busteru Scruggsu”, koji je zapravo dajdžestirana mini serija u produkciji Netflixa. U programu je još jedan vestern - riječ je o “Braći Sisters”, filmu bivšeg canneskog pobjednika, Francuza Jacquesa Audiarda. U filmu koji je nastao po istoimenom romanu Patricka De Witta glume Joaquin Phoenix, Jake Gyllenhaal i John C. Reilly.

     

    Film o Van Goghu

    Među anglofonim naslovima je i “Suspiria”, obnovljena verzija hororskog klasika talijanskog veterana Darija Argenta. Novu verziju potpisuje opet Talijan - Luca Guadagnino - a u njoj glume Dakota Johnson i Tilda Swinton.

     

    Među redovitim canneskim “pretplatnicima” koji su se spletom terminskih okolnosti našli u programu Mostre su i Mike Leigh te lider grčkog “čudnog vala” Yorgos Lanthimos.

    Mike Leigh će predstaviti povijesnu dramu “Peterloo” o masakru koji je britanska policija počinila 1819. kad je u okolici Manchestera napala radničke prosvjede. Lanthimos će se predstaviti novim filmom, “Favorit”. U filmu glume Olivia Colman, Rachel Weisz i Emma Stone, a za standarde “weird wavea” zaplet zvuči neočekivano konvencionalno: film se zbiva u 18. stoljeću na britanskom dvoru te prati sudbinu sluškinje koja postaje kraljičina miljenica.

    Niz filmova na engleskom jeziku u venecijanskoj konkurenciji zaokružuje “Na vratima vječnosti” Juliana Schnabela, novi u povećem nizu biografskih filmova o Vincentu Van Goghu. U Schnabelovu filmu njega glumi Willem Dafoe.

    Što se tiče naslova iz svjetske art-produkcije, u oko opet upadaju dvojica redatelja koje su inače canneski “pretplatnici”. Prvi od njih je meksički modernist Carlos Reygadas koji će se predstaviti trosatnom ruralnom dramom “Naše vrijeme”.

     

    Drugi je Mađar Laszlo Nemes, čovjek koji je izazvao senzaciju debitantskih filmom “Saulov sin”, a u Veneciju sada stiže s novim filmom “Sumrak”, kostimiranom dramom koja se zbiva u Budimpešti uoči početka 1. svjetskog rata. U programu su i dvojica iskusnih holivudskih majstora koji su ovaj put snimili filmove izvan Kalifornije.

    Oskarovac Alfonso Cuaron vratio se u rodni Meksiko i snimio obiteljsku dramu “Roma” ambijentiranu u 70-e, a specijalist za drame po istinitim događajima, Britanac Paul Greengrass, predstavit će film “22. srpnja”. Film se bavi masakrom koji je Andres Breivik počinio na otočiću Utoya. Greengrassov će film biti na norveškom i s norveškim glumcima, no - za razliku od norveškog filma “Utoya” Erika Poppea prikazanog ove zime u Berlinu - u Greengrassovu će se filmu ubojicu vidjeti.

     

    Zanimljivo je da u izrazito anglocentričnom programu ovogodišnje Mostre igra samo jedan istočnoeuropski film, ali i samo jedan film iz Azije. Riječ je o filmu “Zan” (ubijanje), crno-bijelom samurajskom filmu japanskog pulp-majstora Shinye Tsukamota.

    Zahvaljujući činjenici da je Cannes isključio iz programa sve osim kinofilmova Mostri je u ruke pala i bez sumnje najiščekivanija TV serija ove sezone. Riječ je o HBO-ovoj televizijskoj verziji “Genijalne prijateljice” Elene Ferrante. Seriju potpisuje režiser Saverio Costanzo, a na Mostri će biti prikazane prve dvije epizode.

    Novi Kusturica

    Ono što odlikuje ovogodišnji off-program Venecije je i zanimljiv paket politički nabijenih dokumentaraca. Prvi među njima je “Pepe, jedan izuzetni život”, novi film srpskog redatelja Emira Kusturice, koji i dalje prema unutra igra ulogu reakcionarnog nacionalista, a prema van onu progresivnog antiglobalista. U novom filmu on se bavi osebujnim urugvajskim predsjednikom Pepeom Mujicom.

     

    U mletačkom su programu i dva veterana američkog dokumentarizma. Errol Morris predstavlja “Američkog Dharmu”, film o mastermajndu američke alternativne desnice i Trumpovu političkom mentoru Stephenu Bannonu. Djed sociološkog dokumentarizma Frederick Wiseman u svom se novom filmu bavi funkcioniranjem gradića koji daje filmu i naslov: “Monrovia, Indiana”. S novim dokumentarnim filmom u Veneciju će stići možda i najzapaženiji europski dokumentarist danas - Ukrajinac Sergej Loznica. Njegov “Proces” bavi se staljinističkim čistkama 30-ih, tako da kao polazni materijal uzima magnetofonske zapise jednog montiranog procesa.

    Filmofilski šećer za kraj Mostre bit će bez sumnje svjetska premijera “Druge strane vjetra”, filma koji je Orson Welles snimio još 70-ih, da bi se spletom produkcijskim i pravosudnih zavrzlama film našao poludovršen u bunkeru sljedećih 40 godina. Producenti Frank Marshall i Jan Rymsza su se na koncu latili posla, razmrsili pravne repove i izmontirali nešto što bi trebalo biti najbliže “director’s cutu”. Tako će svjetska publika 32 godina nakon Wellesove smrti moći vidjeti njegov posljednji film u kojem uz Johna Hustona i Petera Bogdanovicha igra i Oja Kodar.

    Premda najstariji filmski festival na svijetu s tradicijom od 75 godina, Mostra je tijekom povijesti imala oscilacija i padova. Ona i danas zaostaje za direktnom konkurencijom (Cannes i Berlin) i po budžetu i po prilično lošoj infrastrukturi. Posljednjih desetljeća, međutim, Mostra je sjajno iskoristila rujanski termin i nametnula se kao odlična pretpremijerna pozornica za buduće oskarovce, poput “Oblika vode”, “Tri plakata izvan grada”, “La La Landa” ili “Gravitacije”. Zvučni ovogodišnji program daje naslutiti da bi se i u sezoni 2018./19. moglo ponoviti isto.

    Izdvajamo