Naravno da je i ovaj Marvel sve drugačije od očekivane blockbusterske produkcije - inteligentan, duhovit, autoironičan, poučan, s klišeiziranim obratom u kojem pravda gubi, gubi i gubi tijekom cijelog filma da bi na kraju pobijedila, a ljubav bila točno ono što treba biti da bi je zauvijek pamtili, neostvarena.
I da, pojavljuje se Stan Lee kao prodavač reklamnih Spiderman odijela i znakovite rečenice koju upućuje glavnom junaku, afroameričkom tinejdžeru koji kupuje odijelo ne vjerujući sam sebi da je postao novi Spider Man. Stan Lee mu, s prepotencijom mudraca koji zna kako izgleda budućnost, jer je već vidio film, kaže: Pristaje svakome!
Zaplet je jasan – Spider Man treba pobijediti ružnog i zlog Kingpina, stvorenje svinjolike ružne glave koja izrasta iz ogromnog crnog poslovnog odijela, ali Spider Mana ubiju na početku filma. Onog plavokosog, zgodnog, mršavog tipa koji slomljena srca luta svijetom i spašava New York u nekoliko tisuća navrata, Petera Parkera. Istodobno, portorikansko-afroamerički tinejdžer Miles Morales mora promijeniti školu jer je to ambicija vrijednih i siromašnih roditelja, preistreniranog oca policajca i majke Portorikanke koja spada u modele džepnih Venera. Žive u Brooklynu, ali je nova škola na Manhattanu. Tamo je glavni junak nesretan i namjerno krivo rješava testove kako bi ga izbacili iz škole, no inteligentna profesorica skuži trik i zaključi da 100 posto pogrešnih odgovora može dati samo netko tko gradivo zna svih 100 posto.
Dakle, imamo tragediju kvazijunaka i dramu antijunaka koji se ne snalazi u tuđem svijetu. Isto se dogodi pravom Spider Manu jer onaj plavokosi i nije pravi, pravi je propao, upropastio si život, razveo se i pao u apatiju čiji je jedini rezultat pizza-trbuh kao podsjetnik na trbušnjake koje je prestao raditi. I, smeđokos je. Običan. Još gore, luzer.
Takav mora naučiti Milesa da prihvati i postane pravi Spider Man, a uz njih dvojicu imamo i Spider Woman, plavokosu Gwandu, Gwen Stacy, Spider svinjicu Petera Porkera, Petera Parkera iz doba black noira koji ne može složiti Rubikovu kocku jer je daltonist iz 1930. i obično se mlati s nacistima, dok je Wilson Fisk bad guy koji mora nestati ili će ubiti sve. Sve koje je Spider Man ikad volio. Svaki od njih. Goran Grgić mu je posudio glas u sinkroniziranoj verziji, a on može ozbiljno prijetiti.
Marvel zna ubiti svoje superheroje. Onako, bez objašnjenja. Stoga ovo nije bilo spojlanje, već nabrajanje likova. Navija se za svinjicu, Petera Porkera. I njemu je Marvel ubio strica ili ujaka. Film čija je proizvodnja koštala 90 milijuna dolara naučit će djecu da je u životu važno ustati i nakon što te najgore batine prikucaju za pod. Potvrdit će im da su ogovaranja stvarna i da povlačenje u sebe nije samo njima svojstveno, ali da im je lakše ako se suoče sa životom kada ga već ne mogu izbrisati. Neće pokazati poljubac između plavokose djevojke i tamnoputog pubertetlije iako će dati do znanja da je dopušteno zaljubiti se i u stariju curu.
Možda će ih zavesti da povjeruju kako samo superheroji pobjeđuju, ali će im dovoljno puta ponoviti da je superheroj kakvog treba planet svaki od njih. Ako skuže da je to fraza, onda ih ništa neće pokvariti. Sve su naučili. Mogu gledati film kao zabavu. – Ako ovako gledam film, ležeći, onda znači da je dobar – rekla je četrnaestogodišnjakinja pored mene.