NOVA NADA

Kratki SF film Marija Mlakara osvojio nagradu u Kanadi

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 07.03.2018. u 10:09

YouTube

Prizor iz kratkog filma 'The Call From Tomorrow'

 

Što biste se upitali kada biste imali mogućnost porazgovarati sa samim sobom iz - sutrašnjice? Zagrebački redatelj i kreativac Mario Mlakar stavlja ovu pomalo distopijsku radoznalost u centar svojeg kratkog filma “The Call From Tomorrow”, koji je nedavno režirao za međunarodnu produkcijsku kuću Papaya Films.

Uskoro je uslijedila i prva nagrada, i to na kanadskom Time and Space film festivalu, gdje je zagrebački uradak u ponedjeljak proglašen najboljim kratkim filmom. Autor će skromno naglasiti kako je riječ o “malom indie festivalu, jednom od mnogih u svijetu”. Ipak, sudeći po stanju u kanadskom filmu i industriji općenito, kao i golemom broju prijavljenih filmova na navedeni festival, zasigurno ne i sasvim nevažnom.

Draga pobjeda

“Osjećao sam se dobro kada sam doznao za nagradu. Sjedio sam u uredu u Preradovićevoj kada mi je stigla fotografija producentica filma Maruške Đukić i Karole Kowalczyk, koje su i prijavile film na festival. Vidio sam ih kako drže laptop u ruci, a na njemu je pisalo kako smo pobijedili na Time and Spaceu. Odnijeti pobjedu makar na jednom od silnih festivala za mene je motivirajuće.”

 

Film je u cijelosti snimljen u Zagrebu, a nosi ga Domagoj Janković. Mlakar je s njim i prije surađivao na brojnim reklamama koje također režira, a istaknut će kako su zajedno sjedili na seansama finalizacije poprilično zamršenog scenarija. Narativna struktura filma je nelinearna, realizirana od fragmenata koji polako slažu cijelu priču, a s obzirom na to da problematizira odnos vremena i prostora, idealno se uklopila u kanadski festival koji ih je držao upravo u fokusu tematskog interesa.

Roštiljali mozak

“Roštiljali smo si mozak i gotovo oslijepili od vremenskih paradoksa. Kada je došlo vrijeme za snimiti scene, Domagoj je bio toliko unutra da su se moje upute svele na sitne modifikacije i korekcije već jako čvrste izvedbe. Općenito sam imao lude sreće s filmskom ekipom i partnerima. Od prvog do zadnjeg, svi su razvalili, a mislim da se to i vidi na filmu.

Jako sam ponosan na sve nas što smo iz Zagreba ravno u Toronto i svijet poslali film koji produkcijski parira globalnoj kinematografiji. Hrvatska ima odličnih filmskih djelatnika, uistinu se osjeti ta neka stara tradicija zanata i u jeku svih stvari koje se događaju s našim filmom moram reći kako sam totalno optimističan.”

“The Call From Tomorrow” tematizira budućnost te je okupiran atmosferom mraka, kao i stanovitog straha.

Kamera je u nagrađenom Mlakarovu filmu zanatski izvrsna, unutra je mnogo scena u pokretu, i to na glavnim zagrebačkim ulicama, kao i vrlo solidan prizor sudara, i to baš na križanju Ilice i Mandaličine ulice.

“Nekako ispada da su svi moji projekti zahtjevni za snimanje, tome će posvjedočiti tko god je ikad radio sa mnom.  Za najbazičniji krupni plan vožnje na biciklu trebali smo poseban buggy iz Slovenije s namontiranim skelama, hrpom monitora za snimatelja, šarfera i režisera, minimalno četvero ljudi koji sjede i vise s tih skela da sve ide glatko, posebnu dozvolu od grada da se vozimo po centru Zagreba, runnere koji kontroliraju promet i paze na sigurnost, kompletno nasnimavanje zvuka u postprodukciji jer je sav zvuk koji smo snimili na setu bio beskoristan zbog buke grada...

Ali sva ta kompleksnost potpuno se isplati ako film na kraju funkcionira, a nama ostane vremensko-vizualni dokument nekog prostora i trenutka za koji ćemo i u dubokoj starosti moći reći - ovo je najbolje što smo tada mogli.”

Što dalje?

Nakon kanadskog uspjeha plan je film prijavljivati i na domaće festivale, a Mlakar kaže kako je kratki film sjajna forma za probijanje do producenata koji bi na temelju viđenog mogli s autorom ući u veći projekt dugometražnog filma ili serije, što je i njemu, kao redatelju, smjer u kojem bi volio otići.

Budući da mi se učinilo kako njegov film ostavlja dojam prevelikog diskurzivnog zalogaja za kratkih šest minuta, morao sam upitati planira li dodatno razraditi scenarij te baš na temelju toga predloška snimiti dulji film.

“Naravno da mi je želja otići u dugi metar. S jedne strane razmišljam o malo kontrastnoj temi, nešto u svjetlijem svemiru. Nisam siguran hoću li u idućem radu zadržati ovako kompleksan, ambivalentan prostor u vidu scenarija i režije, ili nešto linearnije i jasnije - tako da na generalnom planu film bude čitkiji kod publike. Želim se još baviti kratkim filmom, snimiti još barem dva takva komada s kojima ću biti zadovoljan i potom se baciti u avanture s duljim formama.”

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo