Treći nastavak popularnih “Kronika iz Narnije” kreće u emitiranje u svjetska kina sredinom prosinca. Bit će to pravi božični blockbuster koji se nimalo slučajno ne pušta upravo pred Božić, jer je holivudska praksa takva da se u božićno vrijeme počinju emitirati potencijalni hitovi i kandidati za Oscara. Da je u Hrvatskoj prije otprilike godinu i pol dana bilo i nešto pameti, cijeli svijet bi krajem godine u ovom nastavku “kronike”, “ The Voyage of the Dawn Treader” gledao Hvar skupa s njegovim podmorjem.
Naime, producenti filma su početkom 2009. došli u Hrvatsku gdje su namjeravali snimiti sve podvodne scene za film, kao i scene na obali. Međutim, nitko nije imao vremena primiti izaslanstvo iz Hollywooda i poslušati ih što bi htjeli raditi, a kako nam kažu naši sugovornici, tadašnji premijer Ivo Sanader ih je “otpilio” s izgovorom da “mora rješavati neka pitanja vezana uz Europsku uniju i da nema vremena za druženje s njima”. Pokucali su Amerikanci na još nekoliko vrata, ali sva su ostala zatvorena, a jedini koji ih je primio bio je bivši predsjednik Stipe Mesić. Jedino što je mogao napraviti je dati im podršku da snimaju u Hrvatskoj, jer drugih ovlasti nije imao.
Zaobilaze Lijepu našu
Amerikanci k’o Amerikanci jednostavno su poručili: “Ako nećete vi, ima tko hoće!”. Nisu gubili vrijeme i svoje milijune su odlučili ostaviti u susjednoj nam Sloveniji gdje su Hvar i naše podmorje zamijenili s jezerom Bovec. Na jezeru je izgrađen ogroman most, koji se na spektakularan način ruši što će se moći vidjeti kada film krene u kina, kao i još neke ljepote ovog slovenskog jezera.
Treći nastavak u kojem se i dalje prate avanture princa Kaspijana nije jedini film koji se trebao snimati u Hrvatskoj, a u posljednjih nekoliko godina “otkantali” smo nekoliko velikih hitova, među kojima je bio i “Terminator 4”. Naši filmski djelatnici mogu jedino čupati kosu s glave zbog neorganizirane birokracije, te nedostatka zakona i razumijevanja zbog kojih holivudske produkcije u sve širem luku zaobilaze Hrvatsku i odlaze u obližnju Mađarsku, zatim Poljsku i Češku, pa čak i Srbiju koja im širom otvara vrata.
Susjedi su se prilagodili
Istovremeno, domaći filmaši još uvijek se bore s vjetrenjačama i pokušavaju objasniti ono što je kristalno jasno svima osim onima koji imaju moć pustiti Hollywood u Hrvatsku: snimanje holivudskih produkcija u Hrvatskoj nije važno samo zbog novca, već i velike promidžbe i turističke sezone koja bi u tom slučaju trajala tijekom cijele godine, a ne samo ljeti.
Boris Dmitrović, nezavisni producent i glavni hrvatski partner za film “Medieval”, koji se trebao snimati u Dubrovniku, Splitu i Trogiru pod redateljskom palicom Roba Cohena, navodi nekoliko razloga zbog kojih stranih režiseri izbjegavaju Hrvatsku.
Ne damo porezne olakšice
- Za početak, filmašima se ne nude nikakve porezne olakšice. Njihovo prvo pitanje kada negdje dođu je što će dobiti. Povrat poreza koji im se nudi je premali u odnosu na neke druge zemlje koje im u prosjeku vraćaju tridesetak posto potrošenog novca. Isto tako, nemamo baš adekvatnu infrastrukturu, što bi se s vremenom popravilo kada bi nam se dogodile neke velike produkcije. Naime, nedostaje nam studija za snimanje, a naši ljudi koji se time bave ostaju zakinuti za neka nova znanja koja bi stekli uz američke kolege koji bi sa sobom donjeli najnovije tehnologije. Na žalost, nismo “film friendly” zemlja niti smo otvoreni za biznis. Imamo odlične lokacije, imamo puno toga za ponuditi, ali nemamo zakone kojima bismo regulirali i olakšali dolazak stranih produkcija kod nas. Nije samo stvar u tome koliko ćemo zaraditi od neke produkcije koja dolazi kod nas, već koji su sve benefiti njihovog dolaska. Svi ti ljudi dolaze sa svojim obiteljima i zamislite samo koliko je to noćenja. A da ne govorim kako mjesta na kojima se snimaju veliki filmovi postaju važne turističke atrakcije, ističe Dmitrović i dodaje da ne postoje novci kojima se može platiti takva promidžba.
Naši glavni konkurenti, poput Mađarske i Poljske, a odnedavno i Slovenije nisu samo prilagodili i ublažili zakone, već su ponudili niz uvjeta kojima holivudske zvijezde ne mogu odoljeti. Tu je između ostalog neometan prelazak granice na aerodromima, te partnerstvo na lokalnim razinama. Ukratko, to znači da hotelijeri, ugostitelji, prijevoznici i svi ostali u pojedinim gradovima svoje usluge nude sa sniženim cijenama, a gradovi zauzvrat postaju partneri filma, što se posebno naglašava u špici filma. Hrvatski susjedi od svega su toga stvorili unosan biznis, dok hrvatske potencijalne lokacije za holivudske spektakle obilaze turisti, i to besplatno.
Bivša država je imala sluha
Domaći filmaši upravo zato se s nostalgijom prisjećaju “zlatnog doba filma” za vrijeme bivše Jugoslavije kada su se kod nas snimali čak i dobitnici Oscara, poput filma “Sofijin izbor”. Hrvatsku je svojedobno izabrao i Orson Wells, a kod nas se snimao i Limeni bubanj, Proces, te Guslač. Ne zaboravimo i Tita koji je rado ugošćavao zvijezde poput Sofije Loren i Elisabeth Taylor na Brijunima.
- U smislu filmske proizvodnje, bivša država je imala puno više razumijevanja. Tada se kod nas neometano snimalo, čak je i vojska sudjelovala kada je to bilo potrebno. Zarađivalo se jako dobro i svi su imali koristi, jer je država poticala takve projekte, kaže Dmitrović.
Ograničen boravak
Jedna od zadnjih produkcija koja se snimala kod nas bila je visokobudžetna serija “Titus” s Anthony Hopkinsom i Jessicom Lange koji su zbog toga danima boravili u Puli na opće oduševljenje lokalnog stanovništva. Nakon njih više nijedna holivudska ikona nije snimala u Hrvatskoj. A kako i bi, kada im naši zakoni ne dozvoljaju ni boravak duži od devedeset dana u našoj zemlji.
Zemlje u regiji tek su prije par godina postale zanimljive Hollywoodu, a samo za usporedbu treba ispričati priču o Vancouveru u Kanadi. Tamošnje su vlasti stvorile takvu ponudu da gotovo i nema režisera iz “tvornice snova” koji tamo nije snimao. Samo je 20th Century Fox u posljednjih 10 godina ostavio 10 milijardi dolara u tamošnjoj državnoj blagajni. No, ljudi iz Foxa, koji su dolazili u Hrvatsku ispričali su svojim hrvatskim domaćinima da je Vancouver već “potrošena” lokacija. S druge strane, Hrvatska im je potpuno nova i neiskorištena zemlja, samo je pitanje hoćemo li sljedeći put imati sluha i vremena za njih.