Nije lako odigrati svoju prvu veliku filmsku ulogu, a stvari zasigurno postaju i teže kada je drugi glavni lik u filmu i onaj kojemu neprestano repliciraš - robot.
Odradila je to - kažu, vrlo uspješno - mlada glumica Lana Hranjec (13), u ulozi djevojčice Une u prvom hrvatskom znanstveno-fantastičnom filmu za djecu “Moj dida je pao s Marsa”, čiju režiju potpisuje višestruko nagrađivani autorski dvojac Dražen Žarković i Marina Andree Škop. Film u kina stiže 21. ožujka, a festivalsku premijeru imao je nedavno na KinoKino festivalu dječjeg filma u Kinu Europa.
- Robot na setu nije imao lice koje je dobio u postprodukciji, a pokretala su ga tri češka animatroničara tako da sam se osjećala kao da razgovaram s lutkom. Ipak, mislim da je meni bilo puno lakše nego djeci koja glume u Americi u znanstveno-fantastičnim filmovima. Oni ponekad moraju odglumiti scenu sa zmajem pa ga moraju zamišljati jer zmaja uopće nema na setu. Ja sam imala lutka pa sam zamišljala da je pravi robot stvarno preda mnom - skromno komentira Lana.
Lista čekanja
Glas Uninu robotskom prijatelju daje glumac Ozren Grabarić, ali na samom filmskom setu njegove su replike iz pozadine izgovarali razni filmski radnici. Tim teže za debitanticu Lanu Hranjec koja je s Grabarićem puno i posvećeno radila na pripremi svoje uloge.
- Puno smo probali. Ozren je jako simpatičan i smiješan. Jako mi je puno pomogao da se pripremim za ulogu, a stigli bismo porazgovarati i o drugim stvarima. Pričao mi je o filmskom svijetu i glumačkoj akademiji, a to mi je bilo jako zanimljivo čuti jer bih jednog dana i sama voljela upisati akademiju - govori mlada glumica koju je redateljica Čejen Černić jednom prilikom zapazila u Kazalištu Trešnja gdje Lana glumi posljednje četiri godine.
- Tada je htjela da glumim u njezinu filmu “Uzbuna na Zelenom vrhu”, ali bila sam premala za jednu ulogu koja se nudila, a prevelika za drugu. Tako me stavila u svoju bazu, a onda su me zvali na audiciju za film “Moj dida je pao s Marsa”. Bilo je petnaestak mladih glumaca, imali smo tri kruga audicije, a na kraju su izabrali mene - nastavlja Lana Hranjec ponosno pa dodaje kako je svoju prvu ulogu odradila u jednoj reklami sa sedam godina, a glumila je prije i u kratkom filmu. Zato danas nema toliku tremu na snimanjima.
Kako je doživjela premijeru filma u Kinu Europa?
- Bilo mi je dobro, ali još bolje bilo je na drugoj, prepunoj projekciji u tom kinu nakon koje smo imali razgovor s publikom, koji je trajao i trajao... Gledatelji su stajali u redovima da bi nam postavili pitanja. Imam već i prve fanove. Kažu da im se jako svidio film, kao i moja gluma. Mnogi su me već pitali da bi opet došli gledati film na premijeri, i to je super jer znači da im nije bilo dosadno - odgovara Lana Hranjec koja je zbog snimanja tog filma mnogo izostajala iz škole. Ne skriva zadovoljstvo time, ali i zahvaljuje svojoj ravnateljici te učiteljima koji su joj izlazili u susret te se posebno s njom dogovarali oko termina ispitivanja i ostalih školskih obveza.
- S matematikom imam nekako najviše problema, ne ide mi. Mislim, imam četiri iz matematike. Na setu filma sam često imala instrukcije iz tog predmeta pa sam nekako uspjela sve nadoknaditi - iskreno kaže simpatična Lana koju smo zamolili i da nam malo približi lik djevojčice Une koju je glumila u filmu. Postoje li između njih dvije kakve sličnosti?
- Una je potpuno drugačija osoba od mene. Ona je malo čudna, druži se samo s djedom, nekako je povučena. Ja nisam povučena, imam i previše samopouzdanja, a i družim se normalno sa svojim vršnjacima. Una je stidljiva i nema baš samopouzdanja te dopušta ostalima da je maltretiraju sve dok ne upozna svojeg robotskog prijatelja Dodu koji je dosta promijeni. Najveća Unina neprijateljica u filmu je Maja. Ona je uopće ne poštuje, misli da je manje vrijedna od nje i cijelo vrijeme je iskorištava - pojašnjava glumica.
Vršnjačko nasilje
U filmu “Moj dida je pao s Marsa” se, između ostalih, problematiziraju teme vršnjačkog nasilja i međugeneracijske solidarnosti. Kada Unina djeda, naime, otmu izvanzemaljci, ona pronalazi robota Dodu u njegovoj radionici te zajedno kreću u potragu za nestalim djedom.
- Ima mojih vršnjaka koji se ne žele družiti s bakama i djedovima jer misle da to nije popularno, u pubertetu su i žele stalno biti sa svojim prijateljima. Ali, ima i pozitivnijih primjera. Recimo, Sven Barac, koji je glumio mojeg brata u filmu, stalno se druži s djedom. Za snimanje smo čak posudili električni romobil koji su zajedno izradili, kao i jedan stroj. Njih dvoje su kao Una i njezin djed u filmu - smije se.
- Mislim da se mi mlađi možemo družiti s bakama i djedovima. Bitno je samo dati priliku te imati povjerenje u osobu s kojom želiš prijateljstvo. Mislim da je u odnosu ključno međusobno povjerenje jer iz toga nastaje pravo prijateljstvo - uvjerena je mlada glumica koju smo upitali i kako je reagiralo društvo iz školskih klupa na njezine stalne izostanke zbog snimanja filma.
- Neki dečki iz razreda su bili malo ljubomorni, dok su sve cure pozitivno reagirale i stalno me ispitivale o projektu. Bile su jako zadovoljne viđenim u Kinu Europa, i to mi je baš drago. Nadam se da će me uskoro gledati opet na filmskom platnu jer se meni baš snima. Evo, sutra bih opet krenula u neki projekt - završila je Lana Hranjec, posljednja zvijezda hrvatskog dječjeg filma.