Univerzum je danas vrlo popularna riječ u Hollywoodu. Marvel ima svoj univerzum, što znači da njegovi super junaci dobivaju samostalne filmove (distribuira ih Disney koji je u međuvremenu spojio s Foxom, vlasnikom licence na serijal “X-Men”), gostuju jedan kod drugoga i sudjeluju u zajedničkim projektima. Ista stvar je i sa superjunacima DC Comicsa, za koje se brine Warner Bros., a svojevrsni produžetak, ali i originalna kreacija, je “Lego film” iz 2014., u kojem se pojavljuju Batman, Superman, Wonder Woman, Green Lantern i drugi iz DC Comicsa, međutim, u obliku lego kockica. Kolikogod luckasta, premisa se pokazala uspješnom, jer toliko sprdanja za super junacima nismo nikad vidjeli na ekranu, a “Deadpool” iz 2016. dosta duguje tom razuzdanom crtiću.
I “Lego film” je poželio svoj univerzum, tako da su 2017. snimljena čak dva “lego” filma, “Lego Batman film” i “Lego Ninjago film”. Prvi je bio sjajan, puno duhovitiji od svog igranog suparnika “Batman v. Superman: Zora pravednika”, iako je ostvario nešto manju zaradu, dok je “Lego Ninjago film” bio čisto razočaranje. Problem tih “univerzuma” je što ih velike kompanije shvaćaju kao “brand” i spremne su štošta u njih utrpati, da bi tek kasnije shvatili da je publika ipak vrlo selektivna.
Ni “Lego film 2” nije me oduševio premda su na scenariju surađivali tvorci originala Phil Lord i Christopher Miller, momci koji su možda krivi za neuspjeh blockbustera “Solo”, jer su se posvadili s Disneyjem prije no što je film završen. Ovaj je film režirao Mike Mitchell, za koga se može ustvrditi da je komercijalno uspješan (“Trolovi”, “Shrek 4”, “Deuce Bigelow: Muški žigolo”), ali ne baš i kreativan tip.
Nastavak “Lego filma” ne štima od samog početka jer se pretvara u znanstvenu fantastiku (istina, to je već najavljeno na kraju prošlog filma), ali nema one neobuzdane zafrkancije koja nas je oduševila u prethodniku. Ima vrlo suptilnih gegova: recimo, junak Emmet, neumorni građevinac, susreće u tunelima za ventilaciju pravog Brucea Willisa, dakako, u formi lego kocke, koji je tamo proveo dosta vremena u klasičnom trileru “Umri muški”; u jednoj drugoj sceni Abraham Lincoln pada u bezdan i zapomaže “Ali ja moram na kazališnu predstavu” i ne sluteći da bira između dva zla, atentata u kazalištu i otpada u “Armamagedonu” (tako se zove vreća u kojoj u jednom dijelu filma završe sve igračke napravljene iz legokocki). Glavninu zapremaju neobične konstrukcije svemirskih brodova i gradova budućnosti, toga smo se dovoljno nagledali u ZF filmovima i nije nužno da je to i ovdje glavna atrakcija, puno nas više zanima gloženje Batmana i Supermana.
Ima tu i putovanja u prošlost i u budućnost, ukratko film je dosta kompliciran, a i pitanje hoće li gledatelji pohvatati sve štosove: lakše je to bilo u podnaslovljenim verzijama, no u domaćoj sinkronizaciji dosta toga izmakne. Također, nesretan je spoj igranog i animiranog filma (u prethodniku je sve to bolje funkcioniralo), pri čemu je onaj prvi izrazito didaktički. S budžetom od 100 milijuna dolara teško će “Lego film 2” do profita, no bit će to pouka njegovim producentima da u ovakvim projektima treba više duha i humora negoli tehnoloških akrobacija.