Na početku ovog stoljeća animirani je studio DreamWorks nizom inovativnih radova, poput “Mrava” i “Shreka”, otpuhao Disneyjev monopol i bitno pridonio renesansi kinoanimacije. Ta su vremena, međutim, prošla. DreamWorksova novija kinoponuda uglavnom se svodi na cijeđenje iscrpljenih serijala (poput “Kung Fu pande”) i blijede nove pokušaje.
Među takvima je i “Boss Baby” (Mali šef) režisera Toma McGratha i scenarista Michaela McCullersa. Junak “Malog šefa” sedmogodišnji je dječak koji doživi šok kad u njegovu obitelj uđe beba - mlađi brat. I dok roditelji misle da je beba samo beba, junak filma shvati da prinova u obitelji govori, s nekim razgovara na telefon i sastanči dok nema roditelja. Uskoro se ispostavi da je beba ubačeni agent koji treba doznati tajnu korporacije za koju roditelji rade. “Mali šef” - ukratko - smjesa je antikapitalističke moralke i terapijskog pomagala za djecu koja dobivaju brata ili sestru.
Novi DreamWorksov film nije loš - on je ponajprije bezličan. Vizualni stil mu nije prepoznatljiv, likovi su nezanimljivi, a priča ostavlja dojam jednokratne dosjetke koju scenaristi očajnički mamuzaju 98 minuta. Nakon što potroše visoki koncept, autori gomilaju nove i nove proizvoljne obrate, a u svemu tome beznadno nedostaje onog što je nekad bio DreamWorksov kućni pečat: dakle, humora i domišljate ironije.