Ove godine Nagradu “Vladimir Vuković” Hrvatskog društva filmskih kritičara za životno djelo na području filmske kritike osvojio je Nenad Polimac, kritičar Jutarnjeg lista, koji o filmu piše od sedamdesetih godina.
- Iako ne držim puno do priznanja, drago mi je, jer ovo dodjeljuju moji kolege - rekao je Polimac, koji se osvrnuo i na probleme s kojima se susreću njegovi kolege koji se tek počinju baviti filmom. - Generalno mislim da ovo nisu velika vremena za filmsku kritiku jer je prilika prilično malo. Lako je nama koji smo već veterani na području, ali ako imaš dvadesetak godina i entuzijazam za bavljenje kritikom, prostor za ulazak u branšu je sužen. Nije ni prije bilo idealno, ali smo se izborili za medijski prostor, koji je nekad bio i zanimljiviji - objasnio je.
Kad sam počinjao...
“Kada sam počinjao, hrvatska kinematografija nije bila impresivna, ali smo ja i moja generacija imali sreću da smo počeli čeprkati po starim filmovima koji su u ono doba ranih sedamdesetih bili pogrešno shvaćeni, a mi smo u njima pronašli kvalitetu”, rekao je Polimac, napomenuvši kako se, kada se piše o filmu tako dugo, treba služiti različitim taktikama da bi opstali u kritici, ali i u kinematografiji.
“S tekstovima o filmu objavljivanima u proteklih četrdesetak godina Nenad Polimac je postao autor koji zadovoljava definiciju nekoga tko je ostavio nešto trajno u hrvatskoj filmskoj baštini”, ocijenio je Igor Saračević, predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara.
Kako se ističe u obrazloženju nagrade, “45 godina dovoljno je dug radni vijek da barem tri puta promijeni profesiju, a u slučaju Nenada Polimca, koji je toliko prisutan na javnoj sceni kao novinar, kritičar, publicist, urednik i pisac, ni dvostruko dulji ne bi mogao zadovoljiti njegovu ‘bolesnu’ znatiželju vezanu uz film”.
Impresivna biografija
Nenad Polimac (Zagreb, 1949.) je od početka sedamdesetih, kada se počeo javljati prvim napisima u omladinskom tisku (Studentski list, Omladinski tjednik) promijenio niz redakcija (VUS, Polet, Vjesnik i Start, Globus, Nacional i Jutarnji list) i prošao kroz sve medije, ali je uvijek ostao u blizini pisane riječi i “u zatočeništvu filma, s pedanterijom i strašću povjesničara koji želi saznati još više”.
Taj “filmski erudit širokog raspona” pripada generaciji koja polovicom sedamdesetih pokreće časopis Film, potom radi i kao urednik u filmskoj redakciji tadašnje TV Zagreb, surađuje u kultnoj emisiji “3-2-1 kreni”, a bio je i suurednik filmskih emisija “Moderna vremena” i “Vrtoglavica”.
Osamdesetih je radio kao savjetnik za repertoar u zagrebačkim Kinematografima, a istodobno uređuje niz zapaženih filmskih knjiga, među ostalima i monografiju o Živojinu Pavloviću te biblioteku “Film”.
Surađivao je i Filmsku enciklopediju dr. Ante Peterlića, a tijekom devedesetih i kasnije održava status najutjecajnijeg i najpolemičnijeg hrvatskog filmskog kritičara, pišući za tjednike Globus i Nacional te dnevnik Jutarnji list.
Pomno publicistički i kritički prati hrvatski film i kinematografije u regiji, objavljujući opsežne studije u časopisu Gordogan, u kojem je jedan od urednika, a 2016. iz tiska izlazi i njegov Leksikon YU-filma.