MOTOVUN - “Gigante“ Adriana Binieza nagrađen je u Berlinu Srebrnim medvjedom za najbolju režiju i nagradom za najbolji debitantski film.
Čistačica ‘metalka’
Naslovni “Gigante” golemi je zaštitar, heavymetalac, zlatnog srca i zlatnih ruku. Motreći preko nadzornih kamera supermarket za oko će mu zapeti čistačica, kasnije će se pokazati - također “metalka”. No zaštitar je malo spor u svom udvaranju pa će uprava otpustiti čistačicu prije nego što joj smogne snage prići...
Uza “Sve ostale”, “Gigante” je sam vrh dosadašnjeg programa Motovuna: mali-veliki film, s malim-velikim junakom. Film nema veliku temu, formativno je sasvim standardan - ali i sasvim neodoljiv. Igrajući se oprekama “golemo tijelo - blaga duša”, “hladni supermarket - topla ljubav”, Biniez je snimio heavymetalsku “Casablancu”.
Istom zaštitarskom branšom bave se i bosanski “Čuvari noći”, film o noćnim čuvarima (salon namještaja i salon sanitarija) koji se tijekom jedne noći muče s mučninom povezanom s lažnom trudnoćom.
Žaličin scenarist
Namik Kabil je studirao medicinu u Tuzli, a onda zbrisao u Ameriku i deset godina ostao u Los Angelesu, gdje je radio kao konobar, studirao, glumio te gledao tri filma dnevno. Do sada je bio najpoznatiji po scenariju za Žaličin “Kod amidže Idriza”, a “Čuvari noći” su mu premijeru imali na prošlogodišnjoj Veneciji. U svom debitantskom igranom filmu Kabil bježi od populizma, ali, kako kaže, to ne znači da film treba biti negledljiv.
Film je dobro postavljen, no dijalozi su vrlo spori pa je prvi dojam da film ima ozbiljnih problema s ritmom.
Na kraju tu je i “Pukotina” Michala Rose, istočnoeuropska varijanta Hanekeova “Skrivenog”. Sretno ostarjelom bračnom paru stiže anonimna pošiljka: kaseta s tv emisijom u kojoj bivši suradnik poljske tajne službe tvrdi da je kći poznatog disidenta cijeli život bila pod nadzorom - izvještaje je slao sam muž.
Nakon kasete među supružnicima ništa više nije isto. U Hanekovom “Skrivenom” obiteljska trauma stigla je iz kolonijalne prošlosti. U “Pukotini” trauma stiže iz komunističke prošlosti; filmski još uvijek aktualne teme istočnoevropskog društva totalne kontrole.
Dragan Jurak
Čistačica ‘metalka’
Naslovni “Gigante” golemi je zaštitar, heavymetalac, zlatnog srca i zlatnih ruku. Motreći preko nadzornih kamera supermarket za oko će mu zapeti čistačica, kasnije će se pokazati - također “metalka”. No zaštitar je malo spor u svom udvaranju pa će uprava otpustiti čistačicu prije nego što joj smogne snage prići...
Uza “Sve ostale”, “Gigante” je sam vrh dosadašnjeg programa Motovuna: mali-veliki film, s malim-velikim junakom. Film nema veliku temu, formativno je sasvim standardan - ali i sasvim neodoljiv. Igrajući se oprekama “golemo tijelo - blaga duša”, “hladni supermarket - topla ljubav”, Biniez je snimio heavymetalsku “Casablancu”.
Istom zaštitarskom branšom bave se i bosanski “Čuvari noći”, film o noćnim čuvarima (salon namještaja i salon sanitarija) koji se tijekom jedne noći muče s mučninom povezanom s lažnom trudnoćom.
Žaličin scenarist
Namik Kabil je studirao medicinu u Tuzli, a onda zbrisao u Ameriku i deset godina ostao u Los Angelesu, gdje je radio kao konobar, studirao, glumio te gledao tri filma dnevno. Do sada je bio najpoznatiji po scenariju za Žaličin “Kod amidže Idriza”, a “Čuvari noći” su mu premijeru imali na prošlogodišnjoj Veneciji. U svom debitantskom igranom filmu Kabil bježi od populizma, ali, kako kaže, to ne znači da film treba biti negledljiv.
Film je dobro postavljen, no dijalozi su vrlo spori pa je prvi dojam da film ima ozbiljnih problema s ritmom.
Na kraju tu je i “Pukotina” Michala Rose, istočnoeuropska varijanta Hanekeova “Skrivenog”. Sretno ostarjelom bračnom paru stiže anonimna pošiljka: kaseta s tv emisijom u kojoj bivši suradnik poljske tajne službe tvrdi da je kći poznatog disidenta cijeli život bila pod nadzorom - izvještaje je slao sam muž.
Nakon kasete među supružnicima ništa više nije isto. U Hanekovom “Skrivenom” obiteljska trauma stigla je iz kolonijalne prošlosti. U “Pukotini” trauma stiže iz komunističke prošlosti; filmski još uvijek aktualne teme istočnoevropskog društva totalne kontrole.
Zašto svi znaju turkeminstansku ‘knjigu duše’“Ruhnama”, “knjiga duše” pokojnog turkmenistanskog diktatora Saparmurata Nijazova, još uvijek predstavlja središnju točku turkmenistanskog apsolutizma . U ovoj srednjoazijskoj diktaturi luda knjiga “oca Turkmena” važnija je i od Kurana, a njeno poznavanje potrebno je i za dobivanje vozačke dozvole.Finski dokumentarist Arto Halonen istražio je kult “Ruhname”, ali i pozadinu njenih prijevoda na svjetske jezike u izdanju kompanija (Siemens, Daimler-Chrysler) koje žele ući u poslove zemlje bogate plinom i naftom... “Naličje svete knjige” je društvena i politička tragikomedija. Sama tema je dokumentarističko-zabavljački “zicer”. |
Dragan Jurak