Nisam siguran da je naša javnost svjesna kako je Nikola Tesla najpoznatija i najvažnija ličnost ponikla s ovih prostora. Lani smo bili svjedoci sramotne licitacije oko toga gdje će mu iznova postaviti spomenik Frana Kršinića u Gospiću, miniran tijekom ratnih godina u veljači 1992., a vjerojatno to neće biti jedino takvo natezanje oko njegove zaostavštine. Kad biste tu zgodu prepričali strancima, ne bi vam vjerovali.
U svijetu kao da nema dovoljno načina da Teslini poklonici pokažu koliko je on bio ključan tip. Po njemu se nazivaju rock grupe, kompanije i institucije, na filmu ga je igrao David Bowie u “Prestižu” Christophera Nolana, a posebna počast odana mu je u novom holivudskom blockbusteru “Sutrozemlja: Novi Svijet”. Režirao ga je Brad Bird, poznat po sjajnim Pixarovim crtićima “Izbavitelji” i “Juhu-hu” te četvrtom izdanju “Nemoguće misije”. “Sutrozemlja” zbilja nije bila jeftina, koštala je skoro 200 milijuna dolara, a jedna od scena odigrava se u Parizu na Eiffelovu tornju, gdje su vrlo realističnim skulpturama predstavljena četiri genija čija su razmišljanja više bila usmjerena prema budućnosti negoli sadašnjosti. Prvi od njih je inženjer Alexandre Gustave Eiffel: on je 1889., u povodu tadašnjeg Svjetskog sajma, podigao željeznu konstrukciju, isprva kritiziranu kao eksces, koja se prometnula u najposjećeniji vidikovac na našem planetu. Drugi je pisac Jules Verne, koji je u svojim romanima najavljivao ono što će se tek dogoditi, a ostala dvojica su izumitelji: za njih se naglašava da nisu bili u dobrim odnosima - a to su Thomas Alva Edison i, dakako, Nikola Tesla. Već sama činjenica da se znanstvenik rođen u Lici našao u takvom društvu zavrijedila bi udivljenje ne samo domaće akademske zajednice nego i političara koji su još donedavno kalkulirali s mjestom njegova spomenika u Lici.
“Sutrozemlju” je producirao Disney s velikim ambicijama, kao potencijalnu franšizu, koja bi trebala povećati zanimanje i za njegov istoimeni zabavni park u sklopu Disneylanda. Hoće li se to i dogoditi nisam baš siguran. Film započinje zgodno, davne 1964. na njujorškom Svjetskom sajmu, gdje mali izumitelj ima problema sa svojim strojem za letenje. Radnja se zatim premješta u naše doba, srčana tinejdžerica nađe bedž koji je u trenu premjesti u zemlju budućnosti, no to ne traje dugo. Opsjednuta povratkom u taj čudesni svijet, potraži jedinu osobu koja bi joj mogla pomoći, a to je izumitelj iz uvoda, koji je u međuvremenu postao čangrizavi usamljenik, nastanjen u kući prepunoj čudnih strojeva (igra ga George Clooney, uz Hugha Lauriea jedina poznata glumačka faca u filmu). Ispostavlja se da je on u stalnom kontaktu sa Sutrozemljom, ali da njezina interakcija sa svijetom u kojem živimo nije obećavajuća.
Ima tu svega što klinci vole, i jurnjava i emocija, začudnog spektakla i specijalnih efekata, posveta je to i Waltu Disneyju koji je po mnogo čemu bio pandan posvećenoj četvorki iz Eiffelova tornja, no puno toga doima se kalkulirano, ponekad beskrajno komplicirano, a kad počnu završni obračuni između snaga Dobra i Zla, stječe se dojam da je sve to moglo biti živopisnije orkestrirano. To je dosad najslabiji Birdov film, međutim, naprosto si ne možete dozvoliti da ga ne pogledate.