Ako je vjerovati Internet Movie Databaseu, postoji 165 filmskih adaptacija nekog djela Jacka Londona. Najstarija je, prema IMDB-u, snimljena još 1907. U međuvremenu, samo je "Bijeli očnjak" adaptiran desetak puta, a među najnovijim filmskim verzijama Jacka Londona je i ona braće Coen. U njihovu omnibusu "Balade Bustera Scruggsa" jedna je od filmskih priča bazirana piščevoj noveli.
Među tih 165 adaptacija mnogo je američkih, ima ih poljskih, čak i jedna gruzijska. A toj listi egzotičnih prerada sada se može pridodati i jedna nova. Na Human Rights Film Festivalu zagrebačka će publika u ponedjeljak moći vidjeti verziju Londonova "Martina Edena", ambijentiranu u - Napulj. Ako imate predrasude, zatomite ih. Jer, "Martin Eden" u režiji Talijana Pietra Marcella dobar je i neobičan film.
Objavljen prvi put 1909., "Martin Eden" obično se smatra Londonovim autobiografskim romanom. Baš kao i sam Jack London, naslovni junak romana čovjek je skromnog podrijetla, mornar i fizički radnik kojega u nekom trenutku opčine knjige. Mukotrpno se obrazuje, počne pisati i tegobno se probija u književne krugove koje drži klasna elita. Na koncu Eden, kao i London, uspije steći književno ime.
Puno je podudarnosti između životopisa Martina Edena i Jacka Londona. Ali, London je u pismima i intervjuima uvijek isticao i razliku. Sam London bio je egalitarist i socijalist. Njegov Eden je ničeanac, čovjek koji zagovara socijalni darvinizam. London je napisao da mu je "motiv za knjigu" bio "napad na individualizam (u osobi glavnog junaka)".
Upravo je taj ideološki "napad" okosnica talijanske verzije "Martina Edena".
Film u režiji Pietra Marcella razmjerno se vjerno drži radnje i likova Londonova romana. Naslovni junak je sirovi mornar skromnog podrijetla (Luca Marinelli) kojeg splet okolnosti spoji s bogataškom obitelji. Kćeri obitelji (Jessica Cresy) svidi se neuglađeni radnik, prepozna u njemu intelektualni potencijal i počne mu posuđivati knjige. Uz njezinu se pomoć Eden samoobrazuje. Razgori mu se interes za književnost. Počinje pisati. Pokušaje uzaludno šalje u književne časopise. Književne aspiracije udalje ga od Elene, koja ih drži preuzetnima. Istodobno, knjiške pretenzije udaljavaju Edena od obitelji i od vlastite klase. Svoj ambijent on smatra vulgarnim, prezire socijaliste i sindikate. Eden doživi književni uspjeh - ali taj ga uspjeh ljudski uništava. Postaje prezrivi, gorki bogataš koji vrijeđa sve, pa i Elenu.
"Martin Eden" je, ukratko, priča koju se lako može premjestiti zemljopisno, jer umjetničkih ništarija poput Edena ima posvuda. No, "Edena" je teško iščupati iz njegove epohe jer film reflektira političke ideje perioda uspona socijalizma, dakle ranog 20. stoljeća.
Redatelju Marcellu, kojem je "Eden" tek drugi film, to je očito bilo jasno. Stoga se odlučio na zanimljivu, ali riskantnu stilizaciju. Njegov "Martin Eden" smješten je u Napulj, i to jako prepoznatljiv Napulj sirotinjskog kvarta Sanita i turističkih veduta. S vremenom radnje, međutim, stvari stoje nešto kompliciranije. Jednim dijelom svoje ikonografije, Marcellov film kao da se zbiva u Italiji 50-ih i 60-ih, u razdoblju kojim se u "Genijalnoj prijateljici" bavi Elena Ferrante. U kadrovima se pojavljuju retro automobili iz 70-ih, čuje se pop-muzika sa San Rema. Jedan dio kostima ostavlja dojam 30-ih. Ipak, režim progoni sindikate i socijaliste, a u jednoj od završnih scena filma pojavljuju se fašistički crnokošuljaši. Marcellov "Eden" kao da se zbiva u nekom zamrznutom, vječnom 20. stoljeću, u kojem nema razlike između 1925. i 1975.
Čini se da je u tome i poanta filma. Kao da Marcello pokušava reći da se u talijanskom/napuljskom društvu ništa ne mijenja, da su klasni odnosi zacementirano isti, a kriptofašizam opstaje kao trajna konstanta. U tom kontekstu, i Edenova izdaja vlastite klase postaje još odbojnija. Eden zagovara Spencerove socijaldarvinističke ideje, ružno prekida sindikalni miting, a u finalu filma nezainteresirano ignorira crnokošuljaše koji tuku radnike. Društvo se ne mijenja zato što se Eden i edeni ne žele sukobiti s vladajućima: žele im se pridružiti.
Marcellov "Martin Eden" stigao je na HRFF s venecijanske Mostre, gdje je podosta hvaljen, i to zasluženo. Riječ je o neočekivanom, pametnom političkom filmu.