Nagrade me ne zanimaju toliko, važno mi je samo prikazati film što prije. S obzirom na situaciju u državi, ne želim da moj film o talačkoj krizi u školi preduhitri jedna stvarna takva situacija, nakon koje ništa od onoga što sam pripremio više ne bi bilo zabavno - rekao nam je uoči Pula film festivala redatelj Ivan-Goran Vitez, autor filma “Dopunska nastava”, koji je na pulskom festivalu doživio nacionalnu i svjetsku premijeru.
- Želim da film bude upozorenje. Vidjeli smo što se dogodilo u Đakovu neki dan pa prije nekoliko tjedana u Virovitici... Radnja mojeg filma događa se u jednom manjem hrvatskom gradu, u predizborno vrijeme. Jedan svježe rastavljen roditelj, pomalo ‘lud tata’, želi proslaviti rođendan s kćeri, ali ne daju mu jer nije njegov dan za druženje. On zatim dođe u školu s puškom, barbikom i tortom, ne razmišljajući do čega bi mogle dovesti njegove odluke. Zatim nastane talačka kriza, događa se loša odluka na lošu odluku, u priču se upletu i neki političari i sve krene nizbrdo - objasnio je redatelj koji se u filmu dotiče mnogih tema i problema koje živi suvremena civilizacija, počevši od odnosa vladajućih struktura prema djeci u predizborno vrijeme pa sve do načina na koji se mediji postavljaju prema tragediji.
Profesori i policajci
Film “Dopunska nastava” u Puli nije osvojio nagrade, ali publika ga je dočekala sa zadovoljstvom. Riječ je o satiričnom trileru, prilično uvrnutom i apsurdistički nastrojenom, kako i priliči Vitezovu stilu, a junak filma je ogorčeni otac kojega igra Milivoj Beader. Tu je i Marko Cindrić, igra policajca koji među zatočenim učenicima ima kćer, a ulogu obijesnog lokalnoga gradonačelnika, koji od tragedije želi profitirati, uspješno i karikaturalno utjelovljuje Željko Königsknecht. Bivšu suprugu razjarenog oca tumači Marina Kostelac, a Đorđe Kukuljica igra profesora tjelesnog.
Milivoj Beader u 'Dopunskoj nastavi'
Mladog PR stratega glumi Janko Popović Volarić, kojega je Vitez ovim filmom pomaknuo iz uobičajenih glumačkih tračnica po kojima se vozi, da bi ga “pretvorio” u sramežljivog i uplašenog PR stratega koji nespretno pokušava služiti nadređenom lokalnom šerifu. Od ostalih važnijih uloga, Filip Eldan igra proračunatog novinara lokalnog portala, a tu je i razredna učiteljica koju uvjerljivo glumi Anita Matić Delić. Školskog domara, pak, odigrao je Zlatko Burić nakon što je Ivo Gregurević odglumio tu ulogu gotovo čitav film, da bi, nažalost, preminuo prije posljednje klape.
- Pisao sam scenarij za Ivu Gregurevića, ali nažalost, dogodilo se to što se dogodilo. Ivo je od trinaest dana snimio šest. Kad je Ivo umro, razmišljali smo što napraviti, ali uskoro je postalo jasno da moramo snimati sve ispočetka s drugim glumcem. Naime, njegov lik ima ključnu ulogu u raspletu, a te scene nisu bile snimljene. Mi smo tada bili na pola filma, a kako smo snimali u školi, mogli smo je dobiti samo tijekom praznika. Nije bilo mnogo vremena, imali smo još dva tjedna. Na kraju sam pozvao Zlatka Burića, s kojim sam još davno htio raditi, ali nikada nismo ništa realizirali. Ispalo je da se tragedija morala dogoditi da bi surađivali. Burić je drukčiji glumac od Ive Gregurevića koji je lik domara nosio nešto drukčije - objasnio je Ivan-Goran Vitez koji je, zapravo, scenarij pisao i za Beadera.
S ujakom Zlatkom Vitezom
Atipični glumci
- Kad sam ‘94. upisao Dramsku akademiju, prvi ispit koji sam slušao bila je klasa u kojoj je bio i Beader. Sjećam se, svi su glumili tipično, a on drukčije. To mi se svidjelo pa sam na drugoj godini htio snimiti jedan film s njime i Đorđom Kukuljicom, međutim, dva dana prije snimanja njemu se dogodila teška prometna nesreća. I Beader je taman bio dobio kćer pa su mi obojica bili ispali iz filma. Beader mi je uvijek bio jako zanimljiv i nastavio sam ga pratiti tijekom godina.
Glumio je i u mom ‘Zakonu’ manju ulogu, kao i u ‘Narodnom heroju Ljiljanu Vidiću’. Tada sam vidio da je potencijal za puno veće stvari. Općenito volim koristiti manje poznate glumce jer sam uvjeren da imamo odličnih glumaca, no ne stignu svi na red. Redatelji i redateljice obično idu na sigurno, koriste ove najviđenije i najprovjerenije glumce, a ja mislim da stvarno ima potencijala i među neuobičajenim licima. Jako mi je drago što sam Kukuljicu i Beadera konačno spojio na filmu - komentirao je Vitez kojega smo upitali i što bi smatrao uspjehom svog novog filma. Posjećenost u kinima, dobre kritike ili nešto treće?
Sa sestromTarom Rosandić
- Ne znam više kako privući ljude u kino. Recimo, bio sam uvjeren da će ‘Moj dida je pao s Marsa’ prijeći 100.000 posjetitelja u kinima. Taj je film osvježenje na sceni, a kad je stigao u kina, bila je i dobra situacija s repertoarom. Međutim, ostao je znatno ispod. Zato mi je teško pretpostaviti koliku bi gledanost mogla imati ‘Dopunska nastava’ iako bih htio da ga vidi što više ljudi. Najveći bi uspjeh mog filma, zapravo, bilo to da se ono što je prikazano u filmu nikad zaista ne dogodi. Naravno, bit ćemo prisutni i na festivalima, i to smatram uspjehom za film - odgovorio je Vitez čiji filmski uradak gaji humor koji ne podilazi toliko publici i pušta je da se na glas smije, koliko je tjera na povlačenje i propitivanje viđenog u sebi.
O HAVC-u
Ivan-Goran Vitez, kad ne snima filmove, predsjeda Društvom hrvatskih filmskih djelatnika pa je uključen i u rad Vijeća HAVC-a, zbog čega smo prošli mnoge teme vezane uz domaću filmsku produkciju i njezine probleme. Na tom se mjestu, istaknuo je, dosta bavi zakonima i regulacijama posla pa je u novi HAVC-ov pravilnik uspio ugurati ono što nije uspjelo nikome prije njega.
Naime, tijekom snimanja filma plaćenog HAVC-ovim novcem, minimalno 60% filmske ekipe mora biti iz strukovnih udruga, čime se jamči kvaliteta na setu, ali i egzistencija obrazovanih strukovnih radnika. Logično, potez nije naišao na odobravanje Udruge producenta.
'Narodni heroj Ljiljan Vidić'
Cijena filma
- S njima imam česte i burne rasprave. Teško je danas u Hrvatskoj snimiti film. Ne samo jer dan snimanja stoji 100.000 kuna, i to bez honorara za radnike i glumce, nego i zato što televizije nemaju interesa za otkup i prikazivanje domaćih filmova. Zatim, dio publike je nestao s valom iseljavanja, a s odlaskom Hribara i njegova spretnog lobiranja izgubili smo i određeni dio vizibiliteta u svijetu. Njega su optuživali za svašta, a nikad nije ništa bilo dokazano. Dvadeset odbačenih optužnica i nikome ništa.
Hrvatski film i HAVC su bili ocrnjeni bez dokaza, čovjek je otišao, ali je ostala negativna slika. To nikome ne pomaže. No, gospodin Marcich je svjetski čovjek, s njim je milina surađivati, vidjet ćemo što će biti ubuduće. Dobro bi nam došao i veliki filmski studio kakav imaju Mađari ili Bugari. Nešto se šuška o tome, to bi bilo idealno, mislim da bi hrvatski film time procvao - obrazložio je redatelj kojega smo upitali i da prokomentira odnos HRT-a prema domaćem filmu, posebno s obzirom na kampanju “Meni se to gleda, HRT ne da!”.
Vitez kao dijete u pulskoj Areni
- Čini mi se da na HRT-u više nitko nema senzibiliteta za film. Negativna selekcija tamo je uzela maha, više nitko ne zna odabrati što valja - komentirao je Vitez, dodavši da i dalje razmišljaju o pravom terminu kinoplasmana filma.
- Možda bi nam od koristi mogli biti predsjednički izbori, s obzirom na činjenicu da u filmu imam naglašen arhetipski lik političara. Važan je tajming, ali kako je davno rekao William Goldman, nitko više ništa u ovoj industriji ne zna, ništa nije sigurno... - zaključio je redatelj.