MINISTARSTVO KULTURE MIJENJA STATUT

PITANJE PULE Može li novi umjetnički ravnatelj riješiti problem glavnog programa najstarijeg domaćeg filmskog festivala?

Danijela Peračić / HANZA MEDIA

Pulski festival postigao je zavidnu gledanost, u Hrvatskoj se snima više filmova, koji su bolji nego prije, ali ostaje problem prevelikog broja repriza

Ministarstvo kulture pokrenulo je prošlog tjedna proceduru izmjene Statuta pulskog filmskog festivala. Prema predloženim izmjenama, pulski festival ne bi - kao u posljednje tri godine - vodio tročlani umjetnički savjet. Umjesto tog tijela festi­val bi opet vodio umjetnički ravnatelj, što je povratak na način vođenja koji je Pula imala do 2013.

Predložene izmjene statuta trenutno su na javnom e-savjetovanju, koje bi trebalo trajati do ožujka. Ne bude li nekih znatnih promjena, Ministarstvo bi pokrenulo potom natječaj za novog ravnatelja koji bi trajao 60 dana, što znači da bi festival vodstvo dobio približno u travnju ili svibnju.

Pulski festival u razdoblju je Jugoslavije bio središnji festival za domaći dugometražni igrani film. Nakon 1990., festival je bio stalni predmet izmjena koncepcija i često neproduktivnog eksperimentiranja. Godine 1992. napravljen je prvi korak da ga se sasvim internacionalizira, no tu je inicijativu ‘93. sasjekao Antun Vrdoljak.

Odgovorna osoba

Tijekom 90-ih bio je festival hrvatskog igranog filma, no zbog male i tada neatraktivne lokalne produkcije taj je koncept doživio neuspjeh. Nakon 2000. je internacionaliziran, ali je domaći program ostao i dalje glavni natjecateljski sadržaj. Od 2005. do 2013. festival je vodio ravnatelj Zlatko Vidačković. Tijekom tog razdoblja Pula se faktički sastojala od dva terminski (ne)preklapajuća festivala, međunarodnog i domaćeg. Godine 2013., tadašnja ekipa u Ministarstvu promijenila je Statut i uvela tročlano umjetničko vijeće u kojem su u posljednjem sastavu bili zagrebački filmski kritičar Hrvoje Pukšec, irski producent Mike Downey te voditeljica pulskog kina Tanja Miličić. Tom je vijeću mandat istekao u prosincu. Novo se očito neće formirati, jer Ministarstvo planira povratak na jednu osobu odgovornu za program.

U filmskim krugovima je procjena da bi ta osoba mogao (opet) biti Vidačković, koji je osam godina vodio festival, a blizak je HDZ-u (bio je u savjetu za kulturu stranke, iz kojeg je izišao u znak prosvjeda kad je iz njega izišla i Anja Šovagović Despot). Sam Vidačković, međutim, nije htio komentirati te navode dok se rasprava o izmjenama Statuta ne završi. Jedan od troje članova donedavnog umjetničkog savjeta je, pak, potvrdio za Jutarnji list da se i on planira javiti na mogući natječaj.

Već viđeno

Tijekom osam godina mandata Vidačković je organizacijski stabilizirao festival koji nije više generirao afere, potrudio se oko njegove inozemne vidljivosti, no prigovarala mu se slaba komunikacija s pulskom sredinom, ali i izbor filmova. Tijekom perioda tročlanog povjerenstva nastavljen je rast posjeta publike te ojačan edukativni dio. Tročlani savjet je također u glavni program uveo dugometražne dokumentarce, što je bio iskorak od tradicije festivala.

Pulski festival se tijekom oba razdoblja popeo do dojmljive gledanosti (oko 70 tisuća gledatelja), no teško je prosuditi koliko je to zasluga vodstava, a koliko činjenice da se u Hrvatskoj sada snima više filmova, te da su bolji nego prije.

Ni Vidačković ni trojac koji ga je naslijedio nisu, međutim, uspjeli razriješiti temeljni problem glavnog pulskog programa, a to je prevelik broj repriza. Hrvatski producenti, naime, sve češće film premijerno puštaju u kina tijekom jeseni ili zime, pa s njim dolaze u Pulu tek kad je distribucijski ciklus završen. Za to postoje racionalni razlozi. Kritike, medijsko pokrivanje i PR kampanja se tada koncentriraju na period kad je film u kinima, a u Pulu film dolazi kad je već stekao poziciju kod publike ili ulovio strane nagrade.

Takav će slučaj biti i na ovoljetnoj Puli: na njoj će u srpnju listom igrati filmovi koje je hrvatska publika već gledala u kinu (“ZG80”, “Ne gledaj mi u pijat”, “Ustav Republike Hrvatske”, “Anka Brazilijanka”, “Uzbuna na Zelenom vrhu”, “Gazda”…). Sve direkcije Pule pokušavale su se boriti protiv tog trenda lošeg po festival, no za tu borbu su imali slabe argumente. Pula se odvija usred ljeta, u sezoni kad je u kinima mrtvilo, pa lokalni filmovi ne mogu odmah nakon festivala u distribuciju. S druge pak strane, rimska arena na otvorenom, meteorologija i duljina dana uvelike zadaju termin Pule koji se ne može mijenjati, iako je bilo i takvih pokušaja.

Tri smjera

Tročlani savjet kojem je mandat istekao u prosincu pred odlazak je Ministarstvu kulture predao kratki elaborat o razvoju festivala, u kojem se razmatraju tri moguća smjera. Jedan je potpuno okretanje hrvatskom filmu te spajanje s Danima hrvatskog filma i uvođenje drugih filmskih rodova (dokumentarni, kratki…) u program.

Drugi je potpuna internacionalizacija, uz prikazivanje manje kompetitivnih hrvatskih filmova u informativnom programu.

 Treći, koji su savjetnici nazvali “umjerena internacionalizacija”, blizak je sadašnjem konceptu, podrazumijeva srastanje programa manjinskih i većinskih produkcija te ne-natjecateljski program stranog filma.

Tko god bio novi umjetnički ravnatelj, te kakve god promjene unio, one će se teško moći osjetiti prije 2018. Ravnatelj će, naime, teško na funkciju moći stupiti prije travnja, dakle tri mjeseca uoči festivala. Domaći program za 2017. se, manje-više, “sam slaže” i ravnatelju na ruku ide što će po svemu sudeći biti jak. Ali, za ozbiljne koncepcijske pomake ili rad na inozemnom programu novi će pulski šef imati malo vremena.

Izdvajamo