BERLIN - Godine 2006. u Berlin je stigla kao anonimna debitantica i osvojila Zlatnog medvjeda u možda najjačoj berlinskoj konkurenciji u ovoj dekadi. Četiri godine kasnije, sarajevska redateljica Jasmila Žbanić ponovo je u Berlinu.
Nemeza feminizma
Stigla je na Marlene-Dietrich Platz s novim filmom “Na putu” koji je u festivalskoj konkurenciji prikazan u četvrtak, a u kojem dvije glavne uloge glumi dvoje hrvatskih glumaca - Zrinka Cvitešić i Leon Lučev.
Kao i u “Grbavici”, i u filmu “Na putu” Jasmila Žbanić ispisuje povijest suvremene Bosne iz osviještene ženske perspektive. U “Grbavici”, ključna trema bila su ratna silovanja. U filmu “Na putu” Jasmila Žbanić bavi se drugom velikom nemezom feminizma: rekonzervatiziranjem društva, odnosno porastom (u ovom slučaju islamske) religioznosti.
Junakinja filma je mlada i lijepa Sarajke Luna (Cvitešić) koja živi u braku s kontrolorom leta Amarom (Lučev). Emocionalno i tjelesno potpun, njihov brak dospije u krizu kad on zbog pića izgubi posao. Amar stoga odlazi kao nastavnik informatike raditi u vehabijski kamp kod Jablanice. Odatle se vraća trijezan i smiren, ali i ideološki preobražen. Luni se, međutim, njen “novi” muž ne sviđa i na njegovu transformaciju reagira atavističkim strahom moderne, gradske djevojke.
Svi koji su gledali “Grbavicu”, mogu jasno prepoznati da je i ovaj film radila ista osoba. “Na putu” je sjevernjački točan, ogoljen, precizan i namjerno suh film, lišen bilo kakve balkanske “prpošnosti”. Žbanić više postavlja pitanja nego što odgovara, svaki argument ima kontraargument, kao u kakvoj dijalektičkoj vježbi. Najslabiji dio filma je zasigurno sam početak, koji bračnu svakodnevicu prikazuje pomalo uopćeno, pa gledajući sav taj svijet stjuardesa, klinika i noćnih klubova čovjek načas ima dojam da je upao u sapunicu koju ne prati.
Glasine o filmu
Nakon što Amar otkrije religiju, film odjednom dobije na žaru, a gledateljev splet preduvjerenja doveden je pred iskušenje. Nabožni Amar - trijezan i uvijek dobre volje - načas se čak čini ugodnijim od onog “bivšeg”, a transformacija lika Zrinke Cvitešić od obiteljskog “kontrol-frika” u gordu, uvrijeđenu ljuticu najbolji je dio filma. “Na putu” je film o kojem su uoči premijere krenuli glasovi da je i proislamski i antiislamski, a ironija je da je i jedno i drugo pomalo točno, jer film iskušava liberalne stereotipe o vjeri onoliko koliko čini i obratno.
Film o Marianu
Osim “Na putu”, u četvrtak su u glavnom programu prikazana još dva filma. “Rompecabezas” (Slagalice) Argentinke Natalie Smirnoff šarmantna je, izvrsno glumljena i režirana drama o krotkoj domaćici (Maria Onetto) kojoj se probudi samosvijest kad otkrije da je supertalent za - puzzle. “Židov Süss - film bez savjesti” Austrijanca Oscara Roehlera, pak, biografski je film o austrijskom glumcu Ferdinandu Marianu koji je glumio naslovni lik Židova u zloglasnom antisemitskom filmu “Židov Süss” Veita Harlana. Baveći se temom koju je mnogo darovitije u “Mefistu” odradio Istvan Szabo, Roehler prikazuje sudbinu bonvivana i ženskara koji iz oportunizma postaje kotač nacističkog propagandnog stroja.
‘Zatvaranje Europe ljude okreće islamu’
“U jednom trenutku dogodilo se da sam naišla na znanca koji se sa mnom odbio rukovati, jer se rukuje sa ženama. Bila sam ljuta i uvrijeđena, i to je bio okidač”, rekla je Jasmila Žbanić u četvrtak na press konferenciji, tumačeći korijene svog filma. “Zanimale su me promjene kroz koje prolazi moja zemlja, promjene u osobnim vezama, društvu, majčinstvu, zanimao me povratak religioznosti, ali i promjena u vezi općenito. Kako ljudi reagiraju na promjene u vezi? Koliko dugo možemo tolerirati kad se onaj s kojim smo u vezi počne mijenjati?” Pojačano okretanje religiji u Bosni Žbanić je dovela u vezu i sa zatvaranjem Europe prema Bosni. “Ljudi kažu: ako nismo Europljani, onda što smo? - i onda se okreću islamu.” Ustvrdivši kako se “nada da će Bosna ostati liberalna” rekla je da je u filmu htjela temu kojom se bavi prikazati bez “crno-bijelih medijskih posredovanja”. Žbanić je na press konferenciji bila i puna hvale za glumce i njihovu “potpunu predanost” tijekom polugodišnjih priprema.