Prije nekoliko dana Društvo hrvatskih filmskih redatelja objavilo je da se nagrada za životno djelo Fabijan Šovagović više neće dodjeljivati na Pula film festivalu “zbog nezadovoljavajućeg odnosa s festivalom”, nego u Vukovaru.
Njihov primjer slijedili su i osnivači nagrade Vedran Šamanović, koja se dodjeljuje za inovativan pristup u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, s obrazloženjem da nisu zadovoljni “programskim kriterijima umjetničkog ravnateljstva festivala”.
Razumljivi razlozi
Iz Pule odlazi i Hrvatsko društvo filmskih kritičara, koje je odlučilo nagradu Oktavijan za dugometražni igrani film “izmjestiti kalendarski i lokacijski” i rekoncipirati svoje nagrade.
O slučajevima se oglasio i umjetnički ravnatelj Pule Zlatko Vidačković. “Nemam ništa protiv odluke DHFR-a da se nagrada Fabijan Šovagović više ne dodjeljuje u Puli, i drago mi je da ide baš u Vukovar. Pula je toj nagradi bila samo domaćin uručenja, nismo ni na koji način sudjelovali u nominacijama i odlučivanju”, rekao je Vidačković, pa detaljnije objasnio da Pulski filmski festival ima svoje statutom predviđene nagrade - Zlatnu Arenu za životno djelo koju jedno vrijeme nisu dodjeljivali jer je bilo više sličnih nagrada strukovnih udruga, kao i nagradu Marijan Rotar Javne ustanove PFF-a. “Bit će mi zadovoljstvo i čast da predložim za idući festival laureata naše vlastite, tradicionalne Zlatne Arene za životno djelo koju je prvi dobio Dušan Vukotić 1956. godine, a kasnije i Boris Dvornik, Krešo Golik, Branko Bauer, Vatroslav Mimica i dr. Što se tiče nagrade Vedran Šamanović, već sam ranije predlagao Festivalskom vijeću da se ona ne dodjeljuje u Puli prvenstveno zato što je to godišnja nagrada koja uključuje i kategorije koje su kod nas nenatjecateljske (kratki igrani, dugi dokumentarni) ili ih uopće nemamo (eksperimentalni, animirani), a u kategoriji dugometražnog igranog filma kolidira sa Zlatnim Arenama. Po pitanju nagrade Oktavijan posve razumijem razloge koje je navelo Hrvatsko društvo filmskih kritičara, a to je da se svim članovima HDFK, uključujući one koji ne dolaze u Pulu, omogući da krajem godine sudjeluju u glasanju za Oktavijana za dugometražni igrani film”, rekao je.
U skladu s nastojanjima
Festival će, kaže, provesti anketu među hrvatskim novinarima akreditiranim na Festivalu i zamoliti ih da ocjene sve hrvatske filmove i koprodukcije te će rezultate ankete objaviti na završnoj konferenciji za novinare. “Takva anketa provodila se u Puli još na prvom festivalu 1954. godine i starija je od Zlatnih Arena uvedenih 1955. Zaključno, podržavam sve tri odluke i želim im puno sreće sa novim domaćinima, a Pulski festival ide dalje sa svojim vlastitim nagradama starim šest i pol desetljeća - Zlatnim Arenama koje će se dodjeljivati pred auditorijem od 5000 ljudi na najdugovječnijem i najposjećenijem festivalu nacionalnog filma na svijetu”, zaključio je Vidačković.
Reagirala je i ravnateljica Pule Gordana Restović: “Festival je osmišljen na način da na najsvečaniji način prikažu ostvarenja hrvatske kinematografije i nagradi najbolje. Sve ostalo nisu festivalske nagrade i njihov izostanak ne narušava integritet festivala. Štoviše, to je u skladu stalnih nastojanja Festivalskog vijeća o smanjenja broja nagrada. Uostalom imamo više od 60 filmska festivala u Hrvatskoj i stvarno nema potreba da sve bude u Puli, festivalu koji ima svoju koncepciju, izbornika i svoje ocjenjivačke sudove, svidjelo se to nekima ili ne.”