NOVI FILMSKI SPEKTAKL

RECENZIJA NENADA POLIMCA Nastavak Jurskog parka zabavan je kokica spektakl

Pravo je čudo što smo punih 14 godina morali čekati na četvrto izdanje „Jurskog parka“, no ovo je zbilja bilo u zadnji čas. Kao što su nekad Rimljani gradili ceste da bi osigurali kontrolu nad svojim golemim imperijem, tako je i Hollywood posijao mrežu multipleksa od Ria de Janeira do Moskve i Beijinga, kako bi povećao svoje prihode, samo što mu je sada trebala atraktivna roba koju bi ugurao u ta luksuzna filmska svetilišta. Brandovi i franšize osobito su na cijeni, a u tom je kontekstu „Jurski park“ posebna dragocjenost: nije bez vraga 1993. zasjeo na prvo mjesto najkomercijalnijih filmova svih vremena i održao se tu pune četiri godine. Istina, to jedan od rijetkih serijala čiji je svaki nastavak zarađivao manje od prethodnoga, no to baš i nije takav problem kada se uzme u obzir da je omalovažavana „trojka“ koštala 90 milijuna dolara, a zaradila skoro četiri puta više, dakako, u bruto iznosu. Razlog odugovlačenja je u činjenici da Spielberg nije bio zadovoljan scenarijem za „četvorku“, a imao je valjda i previše posla da bi stigao nadgledati tako zahtjevan projekt.

Pravo je čudo da je za redatelja odabrao Colina Trevorrowa, koji je dotad u filmografiji imao samo komediju „Sigurnost nije zajamčena“, jeftinu poput prosječnog hrvatskog filma. Očito su danas blockbusteri („Jurski svijet“ je koštao između 150 i 180 milijuna dolara) gladni svježe krvi: u jednom trenutku režirat ćete film u kojem nećete imati novca ni za dva-tri statista, a već u narednom bit ćete za kormilom spektakla koji sliči kompliciranoj ratnoj operaciji. Neće vam to biti osobito teško, jer se i najveće filmske ekipe mogu voditi samo s malim zapovjednim timom: oni s više iskustva pomagat će onima koji ga imaju manje.

Trevorrow je doradio i scenarij sa svojim stalnim kreativnim partnerom Derekom Connollyjem, ne može se reći da su obavili pretjerano inventivan posao, ali su napravili poprilično zabavan kokica spektakl koji će privući najrazličitije vrste publike. Radnja se vratila na poprište prvog filma, otok Isla Nubar na kojem je vidoviti John Hammod (igrao ga je pokojni Richard Attenborough) osnovao Jurski park, sada pretvoren u Jurski svijet, modeliran po svim prohtjevima novog milenija. Simpatično je kako su se Trevorrow i Connelly spretno poigravali klišejima, našli su prikladne fokusne točke za klince i tinejdžere u braći Gray i Zachu ( Ty Simpkins i Nick Robinson) čiji su roditelji pred razvodom, njihova teta ( Bryce Dallas Howard) isprva je utegnuta poslovna žena koja se prama završnici pretvara u seks ikonu, s razlogom, jer je okružena nevjerojatnom galerijom čudovišta („King Kong“ je bio samo jedna od inspiracija), a glavni junak ( Chris Pratt iz „Čuvara galaksije“) bliži je Indiani Jonesu negoli autoritativnom znanstveniku koga je Sam Neill utjelovio u prvom i trećem „Jurskom parku“.

Ljudi su, međutim, ovdje u sporednoj ulozi, puno su važnije prethistorijske nemani. Ponovno ćete se susresti s velociraptorima i pteranodonima, nova atrakcija je gigantski mozasaur koji vreba u dubinama umjetnog jezera u Jurskom svijetu, a pokretač radnje je jednako zastrašujući Indominus rex, nastao križanjem nekolicine najopasnijih gmazova.

Trevorrow se prilično suvereno poigrava različitim sastojcima, nije to tako zaokružen film poput „jedinice“, nema ni sjajnih scena kao u „dvojci“, ali zaslužuje vrlo dobru ocjenu, između ostalog i stoga jer će franšiza sada puno češće nizati nova izdanja.

Tagovi

Izdvajamo