Slavko Sobin još nije pogledao novog “Leptira” iliti “Papillona”, no vi biste možda trebali. Ponajprije zato što struka naveliko hvali film. Zatim, zato što je pozitivne kritike sigurno bilo još teže zaslužiti kada se u obzir uzme činjenica da su priču zatvorenika Henrija Charrierea još 1973. maestralnim izvedbama ispričali i proslavili Steve McQueen i Dustin Hoffman.
Mala tajna
Te, u konačnici, zato što u novom filmu bok uz bok s Charliejem Hunnamom i Ramijem Malekom glumi upravo Sobin, ali i njegovi kolege Goran Navojec i Luka Peroš, zbog čega će film domaćoj publici sigurno biti još zanimljiviji.
Sobin se ovih dana priprema za premijeru predstave “Who the Fuck is Biba” u Ludoj kući, na kojoj radi s Petrom Kurtelom, a posebno se veseli i što je ovih dana počelo emitiranje treće sezone “Crno-bijelog svijeta”. Često je i u Srbiji, dovršava snimanje druge sezone “Senki nad Balkanom”, a odmah nakon završetka tog projekta čekaju ga “neke divne obaveze” o kojima još ne smije govoriti, ali ih “jedva, jedva, jedva” čeka.
“Leptira” je snimao još prije dvije godine, sada je već, očigledno, duboko u novim projektima, no za Jutarnji se prisjetio kako je izgledao set koji je dijelio s poznatim holivudskim facama.
- Snimanje ovog filma najviše ću pamtiti po kupanju krajem studenoga. O da, i po sceni borbe. Taj prizor u filmu traje 15-ak sekundi, a mi smo ga snimali puna dva dana. To je, dakle, oko 20 sati koje smo proveli mokri do kože, neki od nas manje, a neki više goli. To mi je bilo prvo iskustvo snimanja hard core akcijske scene i bila je vrhunska zabava. Ništa emocije, samo čisti adrenalin i testosteron. Baš bih htio nekada odraditi jedan takav film. Ili nekoliko njih - priča glumac, koji je radio na dijelovima filma koji su se snimali u regiji, konkretno u Beogradu i Budvi.
Činjenica da se snima u susjedstvu bila je jedan od razloga zašto se Sobin uopće i prijavio za ulogu u “Leptiru”. Općenito je praksa da produkcije ove veličine traže regionalne glumce kada snimaju na nekom području.
- Producenti su se u Hrvatskoj javili Martini Subašić, koja radi dugogodišnjeg rada u sektoru castinga najbolje poznaje sve generacije glumaca. Međutim, ja sam ipak išao preko Bosne, gdje je baza moje agentice Anile Gajević, s kojom već dugo godina uspješno surađujem. Poslali smo moju snimku pa ušli u prvi uži krug, a onda i u drugi. Nakon nekog vremena došlo je na red upoznavanje s redateljem, a potom i podjela uloga - prisjeća se Sobin, koji je dobio ulogu zatvorenika imenom El Caiman. U filmu on shvaća da je Louis Dega (Rami Malek) jedan od rijetkih tipova koji u zatvoru ima novca, pa ga napada s ciljem krađe istog. U nekoliko navrata Sobin čak i priča, odnosno psuje, na hrvatskom.
Osim ovog, najrecentnijeg projekta, posljednjih je godina dosta radio sa stranim redateljima i na produkcijski za hrvatske pojmove velikim projektima. No, kaže da mu nije toliko bitno tko ga je angažirao za glumu.
Kvaliteta izvedbe
- Svakom projektu pristupam isto jer volim svoj posao, volim svoje uloge i volim svoju publiku. Od produkcije zahtijevam da imam topli obrok na pola radnog dana, da mi se da dovoljno odmora ako se ode u prekovremeno, odnosno više od 12 radnih sati, te da sam plaćen na vrijeme. Ostalo me se ne tiče ništa osim kvalitete moje izvedbe - kaže glumac pa dodatno pojašnjava prizmu kroz koju gleda svoje zanimanje: - Glumac sam koji voli ljude i želja mi je imati što više publike, što, logično, znači i rad na međunarodnim projektima - kaže.
Iz toga proizlazi i njegovo uvjerenje da na isti način i s istom strašću pristupa domaćoj sapunici kao što bi to učinio s oskarovskim filmom. - Zadatak glumca koji voli svoj posao više nego svoje ambicije je isključivo ispričati priču, nasmijati, dirnuti, naučiti publiku. I zbog toga nikad ne bih rekao da je neki strani projekt veći od našega. S istom strašću, ako ne i većom, cijele filmske ekipe pristupaju projektima kod nas. Kod nas se na setu izgara. Što bi se reklo, piša se krv. I zato nikad, ali nikad neću reći da je neka produkcija veća od projekta kod nas - kaže Sobin.
Set je, već spomenuto, dijelio s hrvatskim kolegama Navojcem i Perošem. Navojec glumi tipa koji je svojevrsna veza zatvora s vanjskim svijetom i u jednom trenutku slamka nade koji glavnim likovima može omogućiti potencijalni bijeg iz zatvora. Peroš, pak, igra Santinija, šefa stražara u zatvoru u Francuskoj Gvajani. - I mi, i produkcija, i svatko na setu bili smo svjesni da smo dobili te uloge među tisuću drugih glumaca koji su pristupili audiciji i samim time smo svi itekako znali da pripadamo na taj set i tako smo i tretirani. I snašli smo se vrhunski. Ne treba raditi razliku između nas i drugih glumaca - pa, recimo, Navojec sam ima više uloga nego svi ostali glumci u filmu zajedno - kaže Sobin.
Odlično se složio i s ostatkom glumačke ekipe. - Super su svi. Da se razumijemo, Rami Malek tada još nije ni bio dobio ulogu u ‘Bohemian Rhapsodyju’, tako da sam se osjećao potpuno ravnopravno sa svima njima, nisam vidio ništa zbog čega bih se mogao osjećati nekompetentnim. Nemam sindrom manje vrijednosti zato što dolazim iz male države (na kraju krajeva, dio sam generacije koja odrasta uz enormne uspjehe nas ‘malih’ Hrvata) i oni su mi jednostavno bili kolege na zajedničkom zadatku da snimimo ovaj film. Dapače, najimpresioniraniji sam bio činjenicom da ću napokon raditi s Navojcem - priznaje.
Divni talenti
Njegov kolega iz “Leptira” Malek u međuvremenu je dobio spomenutu ulogu u filmu o legendarnom pjevaču grupe Queen, a baš je ovih dana za nju dobio i Zlatni globus za najbolju ulogu. - Da upoznam Ramija sad nakon ‘Bohemian Rhapsodyja’, napunio bih gaće od strahopoštovanja.
Naravno, ljude zanima jesu li zvijezde bahate. Ne, ni najmanje. To su divni, mladi, vrijedni i talentirani ljudi.
Dovoljno govori činjenica da je Luka Peroš slavio rođendan tijekom snimanja, a Rami je najnormalnije došao provesti vrijeme sa svima nama - prisjeća se Sobin.
Riječi hvale ima i za redatelja filma Michaela Noera, koji je do sada bio poznat većinom po svojem dokumentarističkom radu. - Htjeli su ovaj film napraviti vrlo realističnim, a to je ono gdje je Michael na svojem području. Iznimno je uživao u radu, takvo nešto još nisam vidio. Nakon što se snimi scena, on napravi još jedan take u kojem glumci samo šute, gledaju se, reagiraju iskreno i organski jedan na drugoga, a onda on kasnije time puni scene u filmu - objašnjava Sobin.
U intervjuima prije izlaska filma govorio je da se nada da u “Leptiru” u postprodukciji neće previše izrezati njegovu ulogu. - Nekoliko godina unatrag snimio sam već veliki film ‘Zookeepers wife’. Kompletno sam izrezan iz njega. Nema to veze s kvalitetom izvedbe, nego s trajanjem filma, barem se nadam. Kao tako su mi rekli, pa želim u to i vjerovati. Takve stvari se događaju - smije se.